Postoji fotograf, umjetnik bez dvojbe, koji svakoga dana na Instagramu objavi barem jednu odličnu fotku. U nekoliko mjeseci otkako to pratim, pretvorilo se u dobru naviku, kao što ljudi koji sade one male pome na balkonu, svakoga jutra jednu ubace u kljun jer im dobro čini.

Ribar u pričuvi, 'onaj smamnjak od Denone' - napisao je za sebe itekako vrijedan nasljednik i čuvar ribarske tradicije, Anton Denona, ovdje kao Danton u staronovaljskoj karnevalskoj procesiji. Jer, Tonči je i autor 'Jurovih pisama', godišnjih kronika našeg malog mista, tradicionalnog teštamenta koji malo koga hvali, a uglavnom, i opravdano, ruglu izvrgava.

Gospodin Ante Marić, inženjer, vrhunski majstor i poznavatelj tehnologije tiska, pozvan sudjelovati uživo u otiskivanju grafike za Dućan metafora u Laubi, na kraju te lijepe večeri rekao je Stanislavu slijedeće: "Ali mogu ti reći, koliko sam primjetio, a i otprije što znam, da imaš jako, jako dobre ljude oko sebe. A to je jako važno, da znaš!"

Poznanstvo koje je odmah bilo i prijateljstvo započelo je skupa s početkom tisućljeća. Prvi projekt Petikata, 'Osmijeh Majakovskog', u doktoru je Flakeru našao neprocjenjivog i naklonjenog sugovornika, kao i mnoge radne epizode potom, sve do knjige razgovora s Umjetnikom otpora - profesorovim znancem iz mladosti - Kristlom.

Poznavanje, razumijevanje, povjerenje i trud koji je Melita Jurkota pokazala i pružila u prijateljskom nastojanju da se 'teška zaliha metafora odlijepi od morskog dna i krene prema Suncu' jedan je od najvećih komplimenata i pomoći koje Petikat pamti. Za ilustraciju tek prvi rovinjski parking trokolice, Dani Antuna Šoljana, 2010.

Cijele bi se jedne Skale od Sunca mogle otskrolat ovdje prema dolje kad bi se samo pokušali uknjižit svi komplimenti koje je profesor Mindoljević darovao Stanislavu od 1983. do danas. Kao istinski pedagog i učitelj života, Davor je odmah osjetio da se ovdje radi o učeniku kojega se može ucijeniti samo pohvalom unaprijed.

Živa ljudska družina s padine Sljemena, slikoviti splet karaktera kroz koji progovara i pjeva nekoliko naraštaja predaka i potomaka. Djelujući jednako svojim izgledom, načinom, energijom i repertoarom, Cinkuši su prijateljski oplemenili postav stilskih figura Dućana metafora i u Kući Lauba i u HDD Galeriji

Prosinca 2012-e, dragi čovjek, veliki pisac i najveći čitatelj Tonko Maroević u kovertu mi poštom upućenu stavio je list prethodno provučen kroz valjak svog pisaćeg stroja. Na tome listu, dok se redak po redak promicao kroz stroj, ostala su ispjevana čak dva soneta - jer tako se igra prijatelj pjesnik! - nadahnuta mojom izložbom Dućanom metafora. Čast velika, nemjerljiva; u budućnosti, odavde nevidljivoj jer Vrijeme je zakrivljeno kao morska pučina i jedra malih brodica hvatamo tek maštom, u Alejama neprolaznih svečanosti, po kalama i rivama malih Starih Gradova, ja šetam s Tonkom već sada i ovo što čitate zapravo njemu govorim.

Zbilja kompliment. Dolazi od mlade dame koja je sa svojim kaubojskim romanom preko noći cijeli jedan odavno zabludjeli Petikat vratila radosnom i nestrpljivom uzbuđenju čitanja vrhunske proze na hrvatskom jeziku.

Ljeta 2006. u novaljskoj pošti, jedan se dječak, čekajući da mu tata dođe na red na šalteru, sjetio što mu je jednom rečeno čime se tata ustvari bavi. Pa napravio i darovao tati narukvicu najtočniju - kratkotrajnu ali vječnu.

E-mail poruka Jerice Ziherl iz 'sive Čitanove' 4. listopada 2005. primljena je u jednom od razdoblja kad se storia Quintopiano odvijala u sjeni, s dobrim i lošim stranama ne/postojanja. Sačuvana je stoga kao trenutak dnevne radosti. Upoznavanje s Ivanom Piceljom uslijedilo je tek kasnije.

Dovoljno duga prisutnost uči da projekte ne pamtimo po tome koliko smo ostvarili od zamišljenog ili koliko su bili prepoznati, nego po ljudima koje smo kroz njih otkrili i koji nam ostaju prijatelji. Stanislav pamti Poreč i svoj život u palači Zuccato i po jednom i po drugom i po trećem - ali da mladi slikar i kustos Sebastijan Vojvoda nije upravo takav čovjek kakav jest...

Par crvenih 'štucni za ruke' - štrikanih vlastoručno - dar su gospođe Gamulin domaćinu Dućana metafora u Puli, prosinca 2012. Kako je Petikatovom ambijentu dodijeljen prostor tik do ulaza u zgradu Sajma knjige i kako je kroz stalno otvarana vrata nesmiljeno frljio leden vjetar, živjelo se, družilo i tipkalo u kaputu.

Luka Kedžo, mladi umjetnik, u poruci 26.11.2012: "Ovaj intervju, slično kao i Butiga metafora, radi u ljudima onaj osjećaj osjećanja života, sve nešto šmeka živo. Skoro kao "lektira" za "odrasle", ili barem šema iz "kinder" jajeta za one koji kupuju to jaje sami sebi."

Dva lijepa predmeta darovana prilikom dvije izložbe Dućana metafora - bakrena Pandorina kutija koja se ne može otvoriti i Tanjur s velikim T - pripadaju prilozima koji škrinju stilskih figura obogaćuju na autorski način. Dragim prijateljima iz Čitanove hvala i za krasne epizode druženja i izlaganja u Novigradu, New Delhiju, Poreču i na Svetom Nikoli..

Prisvajam li ili dijelim izlažući ovdje, i sebi neočekivano, a u korist sjaja riznice ove stranice, kompliment iz mladosti likova kojima je ovo pismo stiglo. Uputila ga je Anne Pringle, krasna osoba, jazz pjevačica i prijateljica dvojice u nju zaljubljenih strip junaka.