Poznanstvo koje je odmah bilo i prijateljstvo započelo je skupa s početkom tisućljeća. Prvi projekt Petikata, 'Osmijeh Majakovskog', u doktoru je Flakeru našao neprocjenjivog i naklonjenog sugovornika, kao i mnoge radne epizode potom, sve do knjige razgovora s Umjetnikom otpora - profesorovim znancem iz mladosti - Kristlom.

Razmjena darova - komplimenata, štiva, biljaka, otisaka, razglednica, umjetnina, dokumenata, sjećanja - započela je prvom posjetom Voćarskoj 110, nakon čega je pločica Be Fair to Dog! odmah bila 'uvidana' u drveni okvir vrata s prezimenom Flaker.

Skulpturica na fotki jedan je od darova profesora nama, suvenir s jednog od putovanja, a koja nas zajedno veže s veličanstvom ruske umjetnosti početkom 20. stoljeća, o čemu se moglo pričati i zamišljati i znati u beskraj.

Odlaskom profesora prijatelja, 25. listopada 2010. skulpturica je dobila žirovu kapicu po svojoj mjeri - s prirodno priraslom antenom za daljinski osluh otkucaja - što mislite čega?

____________

Jednom, početkom novog stoljeća, dostavio sam profesoru svoju malu pjesmu.

Nogometni trening prekinula kiša. 
Ali kakva! Kiša kiša!

Zelenilom - Sjena, aviončić lak.
Plavetnilom pjesnik,
mladi Pasternak.

Jučer on je od Volođe deset puta čuo više
o sestri svojoj - svome žiznu - 
nego što je ikad od ikog očekivao.
         San!...
Čitavu noć ispočetka sretan
pjesmu svoju Kiša stoput otipkivao.

Za krilima lijepe podzemne slave
letimo kapljicu stisnuti u šaci.

I Flaker i Sever izgubili glave
pune kišom džepove - 
dječaci!