Prosinca 2012-e, dragi čovjek, veliki pisac i najveći čitatelj Tonko Maroević u kovertu mi poštom upućenu stavio je list prethodno provučen kroz valjak svog pisaćeg stroja. Na tome listu, dok se redak po redak promicao kroz stroj, ostala su ispjevana čak dva soneta - jer tako se igra prijatelj pjesnik! - nadahnuta mojom izložbom Dućanom metafora. Čast velika, nemjerljiva; u budućnosti, odavde nevidljivoj jer Vrijeme je zakrivljeno kao morska pučina i jedra malih brodica hvatamo tek maštom, u Alejama neprolaznih svečanosti, po kalama i rivama malih Starih Gradova, ja šetam s Tonkom već sada i ovo što čitate zapravo njemu govorim.