Jednoga svijetlog jutra krajem prošlog proljeća, na vratima malog ureda pojavi se direktor inozemne tvrtke Stihl.
“Reklamna agencija Cvrčak & Glad?”
“Izvolite.”
(Već neko su vrijeme partneri zamjećivali nizove neobičnih podudarnosti i začudnih prirodnih pojava kojima svaki važan događaj uvijek bude najavljen; no, kao profesionalci i poučeni iskustvom, međusobno o tome ne prozboriše ni riječ. Često oni na taj način pokušavahu ne pridavati dolazećem sudbonosan značaj.)
Nakon što se predstavio, gost izloži razlog svoga posjeta: “Zanima me, gospodo, suradnja s vama na promociji našega novog modela...”
“Nastavite”, reče Cvrčak.
“Hm...”, zamišljeno će Glad.
“Od vas očekujem da naš novi slogan 'Motorna sam pila Stihl, krčim divlje raslinje' usvojite, obradite i predstavite na svoj način, kako i gdje god vam najbolje odgovara. Razumije se da pri samome poslu, kao i pri izboru naknade, imate potpunu slobodu. Ukoliko ste zainteresirani, ugovor možemo potpisati odmah.”
“Motorna sam pila Stihl...”, ponovi Cvrčak, “meni zvuči dobro. Taj nam je posao nesumnjivo po mjeri. Prihvaćamo.” “Samo, jeste li vi sigurni”, dometne Glad, “da će naš angažman ovoga put upaliti?... Dosad se baš i nismo pokazali... uspješnima.”
Direktor Stihl ne odgovori odmah. Sjetio se nečega što je davno, u djetinjstvu, svakoga dana gledao... (Tihim se otkucajima sata pridruži aritmično lupkanje penkale o dlan: Cvrčak je već skladao.) Jedne zidne slike... U pozlaćenom limenom okviru, jednoga dubokog ponora i visećega napuklog mosta nad njim... i dvije sitne prilike na tome mostu... pa da! Tako je, to su oni – onaj dječak i njegov... I kao da bi se odjednom mogao zakleti da ispod širokog crnog balonera na vješalici u kutu jasno prepoznaje obrise onih velikih bijelih krila. Pa se nasmiješi i reče: “Gospodine Glad... I vi i ja znamo da to nije istina.”
Prošlo ljeto, došla zima. Zaledio se potočić i svih pet jezera. Nastupilo ono dugo razdoblje kad se vedroga neba i sunčeve topline sjećamo kao mladosti, kao mrtve osobe koju smo ljubili. Usprkos odlično obavljenu poslu (Cvrčkova je verzija postala evergreenom), pokazalo se da je Glad i ovoga puta imao pravo. Motorna se pila Stihl nije prodavala bolje. Koji točno bijahu razlozi (intenzitet globalnog šuma? Iščeznuće srednje klase?... Slučaj?...), nije na nama ovdje da sudimo. Ostalo je poznato: neobični se direktor povukao u mirovinu i odjedrio na Madagaskar, a Cvrčak i Glad nastavili po starom i ostali zajedno sve do dana današnjeg.