Umjetnička radionica Petikat i Hrvatski muzej turizma u četvrtak otvaraju izložbu pod nazivom “Ako znenada pride kruto lačan gost”. Izložba će biti postavljena u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji te je umjetnička posveta piscu, povjesničaru umjetnosti i znanstveniku dr. Branku Fučiću (1920-1999), a njeni su autori Danijel Žeželj, Hrvoje Đukez i Stanislav Habjan. O izložbi i projektima radionice Petikat popričali smo sa Stanislavom Habjanom.

Za početak možete prevesti ime izložbe i objasniti kako je došlo do tog imenovanja?

Naslov izložbe dio je rečenice grišnoga fra Karla z Dubašnice. Radi se o samom početku recepta koji je na prvom listu naše grafičke mape, o juhi od riže koja se može pripremiti u vrlo malo vremena ako iznenada – va vrime ko ni od obeda ali od vičere, kako kaže Fučić - u samostan, ili u ovom slučaju Hrvatski muzej turizma, bane pregladnio gost. Kako je termin ove izložbe va vrime između dvije turističke sezone, dakle u nevrime ustvari – treba biti upravo za to spreman ne želimo li se prokazati kao loši domaćini ili općenito falša moneta. Taj naslov pritom ima literarnu uzbudljivost, jer skoro da više skriva nego što otkriva, a zvuči sočno i vrlo životno, što je opet u skladu s poetikom Branka Fučića, a i Petikata, rekao bih. Treći je poticaj izboru toga naslova sličnost s jednim od najboljih naslova nekog književnog djela ikada – romana Itala Calvina "Ako jedne zimske noći neki putnik".

Izložbu postavljate u čast pokojnom akademiku Fučiću.

Da, Bog ga pomiluj, kako je sam rekao u ime svog fra Karla iz 18. stoljeća. Meni osobno, otkriće tog čovjeka i njegovog djela jedno je od najljepših i najdragocjenijih doživljaja u posljednjih deset godina. Uopće mi nije jasno kako se dogodilo da prije nisam znao za njega i tome vjerojatno nema opravdanja, ali bit će da je malo u vezi i s onim što kaže drugi veliki stari majstor, staronovaljski kalafat Josip Pipe Peranić: o pravin se ljudiman nikad puno ne pripovida. Takav čovjek ni jednom političkom ustroju ne odgovara, ako ništa drugo zato jer njegov svjetonazor, sveobuhvatno znanje i osjećanje čovjeka i smisla njegovog života ukida svaki politički ili pragmatični, pa čak, premda je u prvom redu bio znanstvenik, i racionalni pogled na svijet. Branko Fučić bio je čovjek slobodnog, živog i kreativnog duha. A njegov doprinos hrvatskoj povijesti ne samo umjetnosti nesaglediv je.

Kako ste se odlučili postaviti izložbu u Opatiji?

Upravo je Opatija, to što ona danas jest, prizvala ideju izložbe-posvete Branku Fučiću, i to baš kroz tu njegovu malu knjižicu, na dijalektu napisanu "Gaštronomiju". To su krajnje jednostavni, tradicionalni pripravci svakodnevne hrane, zasnovani samo na onome što čovjeku pruža priroda i vrt ili more ako ga ima, ali je pravi smisao u pristupu i svijesti koja je u stanju prepoznati raskoš u najskromnijem i biti zahvalna na tom daru, osjećajući potrebu da ga i duhovno proslavi u trenutku gozbe. Naravno da je to sasvim suprotno današnjoj ideji opatijske i hrvatske turističke ponude, ali utoliko nam je to preciznije naše i omogućava autorski komentar. Inače, s opatijskim muzejom turizma surađujemo već više od godinu dana, od dolaska nove ravnateljice Katarine Mažuran Jurešić koja je konceptualno i programski oživjela muzej i otvorila mogućnost pretvorbe jedne statične muzejske institucije u suvremenu, otvorenu i istraživačku javnu točku. A budući da se Petikat, ponajprije pridruženjem Hrvoja Đukeza, itekako osposobio za postave izložbi i oblikovanja interijera i objekata od posebne namjene, s lakoćom smo u cijelosti dizajnirali nekoliko uspjelih i duhovitih izložbi. Ponuda za autorsku izložbu u Vili Angiolini, objektu čijom je izgradnjom povijest opatijskog turizma i započela, prvo se vezala uz ideju postava našeg Dućana metafora, ali ustvari, naš bolji i pravi odgovor na ovo mjesto i trenutak upravo je ova izložba.

Možete li otkriti što nas čeka na otvorenju?

Prije svega, nadam se, zanimljiv postav jedne neobične izložbe. Na dvanaest instalacija predstavljaju se, na otvorenim stranicama velikih samostojećih knjiga, sekvence dijaloga između jedne polufiktivne literature koja se skromno zaodijeva u kratku formu kulinarskih recepata i jedne vrlo izražajne, osebujne i čudesne likovnosti koja je jednostavno to što jest: zadivljujući slikarski jezik kojemu kao da na ovom svijetu ne postoji ništa slično i čijim mogućnostima kao da nema kraja. Govorim, naravno, skromno koliko god mogu, o vizualnom izrazu Danijela Žeželja. Uz sve to nadamo se raspoloženom društvu zanimljivih osoba svih uzrasta, a kako smo i najavili, uz gitare bratje Laginja i gostiju, neku će delikatecu prema staroj glagoljaškoj recepturi parićat dijak grišnoga fra Karla z Dubašnice – Boris Greiner z Volovčice.

Recite nešto o predstavljanju novog proizvoda u riznici Dućana metafora radionice Petikat - grafičke mape.

Izložba predstavlja mapu, a mapa, kao trajniji proizvod, čuvat će u sebi i tu izložbu, a jednoga dana i sjećanje na nas – i to u lijepoj situaciji zdravice u čast iznimnog čovjeka kakav je bio Branko Fučić. Zato sam sretan što je zbilja duhovita i prekrasna ta mapa i baš me zanima koji će naši suvremenici postati vlasnicima tih pet primjeraka koje smo napravili za Opatiju.

Koji su budući projekti radionice Petikat?

Ambijent našeg Dućana metafora mogao bi idućeg proljeća biti postavljen u Malom salonu riječkog MMSU-a. Čime će se dokinuti neobičan slučaj da u Rijeci još nikada nismo ništa izložili. Tada ćemo nadam se nastaviti razgovor uživo.

Za Teklić razgovarala Ana Vuković, 19. studenog 2013.

http://www.teklic.hr/lifestyle/intervju/ako-znenada-pride-kruto-lacan-gost/