Dućan metafora nije konvencionalna izložba i ne da se jednoznačno odrediti, ali nije pogrešno prepoznati ga i kao umjetničku instalaciju, ostvarenu fikciju iz izložene slikovnice, dizajnerski dućan, nakladničku knjižaru, kabinet čuda, muzejsku kolekciju, putujuću scenografiju, dnevni boravak ili prostor za igru. Izloženi predmeti predstavljaju presjek recentne produkcije Stanislava Habjana i Danijela Žeželja, no zajedno čine i poetično okruženje u kojem se događa interakcija između autora i publike, te u kojem se predmeti sami, kroz komunikaciju i razmjenu, značenjski transformiraju novim pričama.
Projekt Dućan metafora u ovom obliku 'gostujućeg domaćinstva' izrastao je iz suradnje umjetničke radionice Petikat s pulskim festivalom Sa(n)jam knjige, počevši od dizajniranja specifičnih proizvoda tematski vezanih uz knjige i čitanje, da bi kolekcija izložaka u međuvremenu rasla, obuhvaćajući ne samo serijske proizvode, nego i različite posvete, memorabilije, zanimljive nađene objekte, kao i brojne detalje koji svjedoče komunikaciju, prepiske, prijateljstva, slučajne susrete i običnu svakodnevicu. Među artiklima ovog dućana sada su slikovnice, grafičke mape, plakati i dizajnerski proizvodi koje autori ostvaruju zajedno, potom strip albumi i slike Danijela Žeželja, te niz edicija i objekata u oblikovanju Stanislava Habjana kao što su "ponovno napisivi" književni klasici, pisaći stol za totalni nogomet, literarne instalacije, neobični upotrebni predmeti vezani uz pisanje i knjige, izumi i relikvije. Dućan metafora u svakom se novom prostoru u kojem se izlaže iznova transformira, gradeći svoj ambijent u dosluhu s adresom, ali zadržavajući osnovnu ideju broda (dizajn instalacije Hrvoje Đukez), usidrenog u luci na određeno vrijeme. Dućan metafora u raznim je oblicima dosad predstavljen u Rovinju, Puli, Ljubljani, zagrebačkoj Laubi te u porečkoj Galeriji Zuccato.
Autori koji stoje iza Dućana metafora nikad nisu bili dio mainstreama hrvatskog dizajna, pa ni umjetnosti, ovisno o tome u koji ih se kontekst pokušavalo smjestiti. Na jednoj razini, razlog za to je ista vizualna i konceptualna upečatljivost koja njihove radove čini prepoznatljivima - riječ je o izrazito jakim autorskim osobnostima čiji su radovi produžetak njih samih do te mjere da ih je nemoguće razdvojiti, zbog čega djeluju distancirano od svake priče izuzev njihove vlastite. No oni se ne upisuju u artefakte (dizajnerske ili ne) koje proizvode iz taštine ili pretjerane samouvjerenosti, nego iz nekog čudnog oblika odgovornosti prema onome što ostavljaju iza sebe. Njihov pristup, naime, nije partikularan i ne djeluje od projekta do projekta već se događa kao trajni proces transformacije vlastitog svakodnevnog okruženja, u što pripadaju ne samo stvari iz dnevnog boravka, nego i najdiskretnija komunikacijska gesta, poslovni ili prijateljski odnos i bilo koji oblik razmjene. Vjerujem da, na razini odnosa klijent – dizajner, raditi s Habjanom i Žeželjem znači pristati na uzajamnost, povjerenje i ravnopravno presijecanje vaše i njihove priče, vašeg i njihovog svijeta. Serijski predmeti ponuđeni u Dućanu metafora, poput bilježnica iz biblioteke Rewritable Classics, nisu samo dosjetka u kojoj fiktivna naslovnica s imenom nekog književnog klasika kupljeni blok za pisanje čini drukčijim, otkačenijim i time poželjnijim od drugih. Oni su funkcionalni predmeti u kojima je sadržana zamisao "ponovnog ispisivanja klasika", toliko nemoguća i apsurdna da tijek misli vlasnika predmeta na trenutak izmakne iz ležišta i možda stimulira neku novu ideju. S druge strane, različiti nađeni objekti koje Petikat redizajnira, reinterpretira i ponekad im daje nove funkcije (brodovi-pjesme, paravan-kruna, nekolicina objekata pretvorenih u satove npr.), posljedica su afirmativnog, tankoćutnog i aktivnog odnosa prema životu i svakodnevici. Oni napola fikcionaliziraju stvarnost, zapravo je čineći intenzivnijom, stvarnijom i u nekim naizgled nevažnim segmentima – važnijom. Svaki dobar dizajn čini isto to. Prije nekoliko mjeseci u jednom intervjuu britanski kritičar dizajna Rick Poynor osvrnuo se na to kako je kapitalizam istisnuo s vidika senzibilitet za začudno, zagonetno i neobjašnjivo, odnosno za one kvalitete "koje nam daju spoznaje o izuzetnoj naravi naših života". Potom je zaključio kako ga zanima "dizajn koji predstavlja kompleksniji, nijansiraniji te u konačnici stimulativniji pogled na svijet". Za ovo nema formule, sigurne procedure ni standarda, ali Petikat otprilike odgovara opisu.
- Marko Golub, katalog izložbe, 10/2012