Povodom izložbe „Ako iznenada pride kruto lačan gost“ u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji, 21.11.-31.12. 2013.
"Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice" Branka Fučića (tiskana 1996), naoko je tek neugledna knjižica u kojoj je naš akademik i zaljubljenik u Boduliju svoje recepte napisao govorom rodnoga kraja, a u maniri staroga fratra. Trojac iz Umjetničke radionice Petikat sačinio je grafičku mapu koja objedinjuje Fučićeve tekstove na originalan način – kao male priče, crtice koje oslikavaju i prošlo vrijeme i Fučićev svjetonazor… Ilustrirani recepti grišnoga fra Karla dobili su svoje stalke, bliske samostanskim stalcima za čitanja i prijepise Svetog Pisma
Akademik dr. Branko Fučić, za života je napisao stranice i stranice knjiga i tekstova koje ostaju kao spomenik njegovu istraživanju Istre i hrvatskog Primorja na planu povijesti, likovne umjetnosti, jezika, običaja – pedantnom izučavanju koje mu je, uostalom, priskrbilo i članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. No jednom je 'knjižicom' osvojio srca svakog domaćeg čovjeka, uvlačeći mu se pod kožu mirisima i slikama iz svog bodulskog djetinjstva. To je "Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice" (tiskana 1996) u kojoj je svoje recepte napisao govorom rodnoga kraja, a u maniri staroga fratra i osobno ju, kao i obično, opremio crtežima i vinjetama. Ta se knjižica, u novom izdanju, može kupiti u riječkom Ex Librisu, a odatle je stigla i do trojice zagrebačkih umjetnika koji su joj se posvetili na svoj način: uzevši Fučićeve bodulske recepte kao temelj za grafičku mapu, trojac Umjetničke radionice Petikat – Stanislav Habjan, Danijel Žeželj i Hrvoje Đukez – napravili su reprezentativan grafički slijed listova, koja se izložene može vidjeti u prizemlju Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji, kao duhovitu ilustracija Fučićeva projekta. Da, upravo tako: projekta!
Jer, od jedne knjižice koja – kako kaže Ervin Dubrović – prije podsjeća na popis namirnica koje treba kupiti na tržnici, nego na nešto kultno, što svakog vlasnika čini ponosnim i bliskim akademiku Fučiću, nastala je izložba Ako iznenada pride kruto lačan gost, na čijem se otvaranju kuhao Bakalar na glagoljaški, a posjetitelji su oblizivali prste do kasno u noć... Kad su se gosti otvorenja razišli, u prizemlju Vile Angiolina ostali su grafički listovi koji izgledaju tako poželjno da bi ih – kao ilustraciju primorske kuhinje – trebali imati svi restorani u regiji! Ali i ljubitelji domaće spize privatno!
- Ideju za izložbu o Branku Fučiću ponudili su mi autori: Danijel Žeželj, Stanislav Habjan i Hrvoje Đukez. Kako je njihov pristup nekoj temi uvijek vrlo originalan, emocionalno angažiran i sveobuhvatan (na način da kroz jedan motiv zahvaćaju puno širu sliku, stav – rekla bih), tako sam za zanimanjem čekala njihovo rješenje - kaže Katarina Mažuran Jurešić, direktorica Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji, koja je spremno udomila izložbu Umjetničke radionice Petikat, pod naslovom Ako iznenada pride kruto lačan gost .
- Naravno, nisu me razočarali, naprotiv, ponovno su stvorili projekt koji je s jedne strane zaokružena cjelina, a s druge inspiracija i polazište za nove priče... Tako je Branko Fučić u ovom kontekstu, u prizemlju vile Angioline kao ulazu u Hrvatski muzej turizma - dobio još jednu dimenziju, rekla bih, dimenziju pitanja kako danas dočekujemo goste, čime ih ugošćujemo, tko su to putnici-namjernici i što ih razlikuje od turista... ma čitav niz intrigantnih i lijepih tema za razgovor.
A teme su se već na otvorenju izložbe Petikatovaca – nametale same od sebe. Zanimalo me kako su se tri zagrebačka dečka uopće susrela s Fučićem i njegovom "Gaštronomijom"?
- Za "Gaštronomiju" sam prvi put čuo u riječkom antikvarijatu Ex Libris, gdje mi ju je prije dvije godine darovao gospodin Željko Međimorec, zajedno s knjigom "Slova na dar Branku Fučiću". Ta dva uveza, dakle jedna mala knjižica i jedan lijepo opremljeni zbornik tekstova posvećenih Fučiću, označile su početak mojeg zaljubljivanja u djelo tog čovjeka, kao i proslijeđivanja tog otkrića prijateljima, grišnog i nezakonitog fotokopiranja i distribuiranja "Gaštronomije" i "Fraški" - kaže Stanislav Habjan, pisac i dizajner, koautor Dućana metafora i suosnivač Petikata - Ideja za grafičku mapu vezanu uz glagoljaške recepte, odnosno spoj Fučićeve poetike s likovnošću Danijela Žeželja pala mi je na um u trenutku prelaska preko jednog parka na Jarunu, i kako sam taj trenutak sretnog otkrića spontano proslavio naglo raširenim rukama, dogodio se neočekivan dodir moga dlana s krilom jednog goluba u letu, jedan vrlo konkretan pozdrav kojega sam zapamtio. A ono što je Danijel napravio uz te tekstove opet je, kao i uvijek, nadmašivalo sve što sam mogao zamisliti. Vratio se jednoj od svojih ranih vještina, sjenčanju, finim strukturama između svjetla i sjene, gradeći ustvari slike kolaža, ili kolaže crteža, recimo. "Gaštronomija" je istovremeno i skromna i raskošna, i duhovna i hedonistička, kao da priziva na slavlje i vatromet svim izražajnim sredstvima. Za postav izložbe bilo nam je potrebno izbjeći vješanja slika po zidovima koji su izrazito neprikladni za to, jer atrij vile Angiolina nije galerijski prostor. Ideja Hrvoja Đukeza, da se izrade željezni stalci, kao samostojeće velike knjige s raširenim koricama u kojima bi se predstavile grafike s receptima, odgovara savršeno i samim izlošcima i cijeloj priči. Ilustrirani recepti grišnoga fra Karla dobili su svoje stalke, bliske samostanskim stalcima za čitanja i prijepise Svetog Pisma.
Dvanaest grafika Danijela Žeželja uz tekstove iz knjižice "Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice" Branka Fučića izlažu se kao ilustrirani recepti samostanskog kuhara iz 18. stoljeća, o čemu Danijel Žeželj, kultni hrvatski strip crtač, ilustrator, slikar i animator kaže :
- Recepti jela najčešće se objavljuju uz fotografije pripremljenih jela i takve kuharice odlično služe svrsi. Naš je slučaj bio drugačiji jer Fučićeva "Gaštronomija" spaja fikciju s praktičnim kulinarskim uputama. Ovi tekstovi nisu tradicionalni zapisi receptura, nego male priče, crtice koje oslikavaju i prošlo vrijeme i Fučićev svjetonazor. Moje ilustracije slijede i dodatno proširuju takav pomak u fiktivno, u igru. Nastojao sam se držati teksta i poštivati faktografiju recepata (namirnice, omjeri, itd) i u isto vrijeme otvoriti vrata mašti, gurnuti cijelu priču u veselo, ludo i neočekivano. Tako su nastale ilustracije koje spajaju nadrealno i specifično i koje su posveta Branku Fučiću i njegovom slavljenju dobrih, veselih i ukusnih stvari u životu.
Umjesto zaključka, pitanje autorima izložbe: A nakon Opatije ?
- Atmosfera na otvorenju izložbe i utisci koje su nam ljudi rado izricali skupa sa svojim doživljajem ili sjećanjima na Branka Fučića, sva ta ustvari velika toplina i magija koju ona stvara, motiviraju na nastavak predstavljanja ove mape, osobito u krajevima koje je gospodin propješačio, opjevao i zadužio. Dakle Istra i kvarnerski otoci. Svaki nam je stoga poziv dobrodošao, u institucijama ili kućama, odazvat ćemo se rado i pitat ćemo već s vrata, baš kao i Fučić: Ča kuhaš?
- Svjetlana Hribar, Novi list, Mediteran, 15/12/2013.