"Dobar dan. Ja sam se neki dan ljubila pred vašim izlogom. Ne znam jeste li vidjeli, no za kraj sam vam se i naklonila. Sjećate li me se?", upitala je djevojka stojeći na pragu Dućana metafora. Stanislav Habjan, jedan od autora izložbe i domaćin prostora, sa smješkom je odgovorio: "Sjećam se dobro. Izvolite." Djevojka je ušla u prostor galerije HDD-a. Iz mnoštva umjetničkih artikala odabrala je nekoliko za poklon dragoj osobi. "Znate, ubrzo se udajem. Sretna sam", otkrila je. Obavila je kupnju, te od autora dobila i poklon. Neobično je bilo čuti kako se između umjetnika i posjetitelja ili ako baš hoćete kupca i trgovca, odvio takav intiman razgovor o osobnoj sreći. No, Dućan metafora nekonvencionalan je projekt koji spontano otvara nove odnose, poziva na interakciju i razmjenu. Ambijent najavljen kao "gostujuće domaćinstvo" Habjan i predstavlja kao svoj intimni prostor, vlastiti zaštitni ogrtač čiju toplinu nudi i posjetiteljima. Zamisao izložbe u ovom obliku začeta je u suradnji s festivalom Sa(n)jam knjige u Istri prošle godine, gdje je predstavljena i slikovnica s pričom o Dućanu metafora, koji otad raste i putuje, u svakom prostoru nudeći nešto novo i drugačije. Ujedno je to i svojevrsni "show room" umjetničke radionice Petikat kroz koju, uz suradnju s prijateljima i autorima bliska senzibiliteta, djeluju Stanislav Habjan i Danijel Žeželj.

Petikat oblikuje i izdaje knjige, slikovnice, strip albume i grafičke novele, plakate i bilježnice – sve iz vlastite umjetničke pekare. Jedna od prošlih večeri u Dućanu metafora predstavila je i desetak kratkih autorskih filmova, eksperimentalnih, dokumentarnih i animiranih, u produkciji Petikata. Dizajniraju se i uporabni i neuporabni predmeti, vrlo osobiti darovi ili posvete, neobični proizvodi čije samo postojanje izaziva osmijeh. Događaju se i dugoročniji projekti; ljetos na otoku Pagu otvorili su galeriju pod nazivom Skale do Sunca, radionicu koja će se baviti "poviješću, prirodom i ljudima Stare Novalje".

Projekt Dućan metafora, kako u predgovoru kataloga izložbe navodi Marko Golub, višeslojan je i nemoguće ga je jednoznačno odrediti: istovremeno je i izložba i radionica i knjižara i pozornica i dućan. Kao riznica radionice Petikat, ujedinjuje i nadograđuje sve dosad stvoreno pod njenim okriljem. Veći dio izložaka može se kupiti ili razmjenjivati, a začin čine osobni predmeti koji artikle povezuju u priču.

Kao mogući katalog ili uputa za pravilnu uporabu, ambijentu služi na posebnom mjestu izložena slikovnica Dućan metafora, čija priča prati dva prijatelja: pisca koji odluči otvoriti dućan svojih stilskih figura te slikara koji će mu za tu 'ozbiljno odličnu stvar' naslikati primjeren natpis. Pjesničke se slike oživotvoruju, ambijent iz mašte prijatelji su doslovno učinili stvarnim. Stanislav Habjan je svestran, no ovdje je važno upravo to što je pisac. Slikar iz priče je Danijel Žeželj, danas svjetski poznat strip-autor, koji je još tijekom studija na zagrebačkoj likovnoj akademiji objavljivao stripove u Hrvatskoj i Italiji. Habjan je u to vrijeme, s izuzetkom svoje prve knjige priča, Nemoguće varijante, stvarao i radove potpisivao kao Kropilak, u partnerstvu s Borisom Greinerom. Od Posljednje izložbe kojom je njihov Mailart Office započeo svoje putovanje unatrag, prošlo je začas dvadeset najavljenih godina. Svibnja 2003. u posebnom separatu časopisa Quorum bio je objavljen i završni curriculum vitae Greinera & Kropilaka, vrlo obimnog i neobičnog literarno-likovnog opusa kojemu će stručna procjena tek uslijediti.

Habjan, koji je nekada, oblikujući koverte za svoja pisma-priče, otkrivao "literarnost vizualnog u kontrastiranju fotografija, fotokopiranju do iznemoglosti, rastakanju štriha do apstrakcije i natrag", susreće potom zapanjujuće blisku likovnost u prvim stripovima Danijela Žeželja: "Prvo sam ustvari vidio jedan plakat. Bio sam zadivljen. Morao sam mu prići  sasvim blizu, nisam mogao shvatiti kako je napravljeno. Bilo je to kao nešto moje, samo savršeno. Kao da je s druge strane došlo, poznavajući nešto do čega ja nisam mogao. Ako je to crtež, mislio sam, tko ovako crta, taj može sve..."

Slijedom sudbinskih podudarnosti dolazi do prijateljstva, pa i Žeželjevo slikarstvo nalazi svoj odraz i mjesto u Habjanovim pjesničkim slikama. Izgrađen je zajednički umjetnički svijet i izričaj kojega je teško definirati, no lako prepoznati. U njega je utkan svjetonazor izrazitih osobnosti, isprva potpisivan kao Slipa konfidenca (Žeželj, Kropilak, Greiner), da bi 2001. bio registriran kao umjetnička radionica Petikat.

Vlastita izdanja autori često predstavljaju performansima, nastupima uživo koji sjedinjuju likovnost, glazbu i književnost. U sklopu priče Dućana metafora Habjan je izgradio vlastiti lik temeljen na kadru iz slikovnice, prepoznatljiv po vilenjačkoj kapi spiralna uvoja. Lik ponekad iskoči iz fikcije i, recimo, zapleše uz obalu mora pa nastane fotografija koju snimi njegova kći i koja, uz crtež Danijela Žeželja, postaje glavni vizual kataloga. Cijela je povijest autora i radionice Petikat utkana i u Dućan metafora.

Ambijent je usidren u Boškovićevoj 18. Posjetitelju se nudi mogućnost samostalnog otkrivanja kako gore spomenutu povijest čitati. I domaćin prostora rado provodi znatiželjnike tim vremeplovom u kojem se budućnost događa upravo sada. Priča se neposredno nadograđuje, postajući novom kojoj posjetitelj i nesvjesno doprinosi. Na raspolaganju je i knjiga dojmova, ukoliko mu što padne na pamet napisati. Jedan takav zapis glasi: "Vaše su stvari sretne stvari. To je danas u umjetnosti rijetkost", drugi kaže: "Hvala, prepoznali smo se ponovo u Ljudima." Poruke prikupljene na dosadašnja tri sidrišta palube metafora (Pula, Lauba, Poreč) utkane su u aktualan katalog izložbe u HDD-u te uz kratak tekst kustosa Marka Goluba nude uvid u projekt i djelatnost autora i radionice Petikat. Koja je očito, bez obzira na vrlo različitu dob posjetitelja i prijatelja, istinsko i neosvojivo dječje igralište. Voli se dječje pismo, igra, bicikli, more, psi, biljke... I autori su još uvijek djeca, snažna i glasna djeca, etična u smislu odgovorna prema tragu kojega ostavljaju. Igrom slova etika je utkana i u sam naziv P-etika-t.

Dućan metafora u HDD-u traje kao otvoreno mjesto susreta, otkrivanja i druženja istinskih životnih priča s pričama koje kriju izlošci. Doslovno svakodnevno oživotvoruju se ideje lijepih naslova: Čitati se mora, Odložene rakete, Van Harms, Strummertime... Večer pod nazivom O Barquinho (Brodić) donijela je susret vrsnih portugalskih glazbenika koji su pjesmu pod tim imenom izveli i prostora koji po mnogočemu podsjeća na južna mora i egzotične otoke. Performans Stanislava Habjana koji je uslijedio "nadomak svih svetaca" pod nazivom Farewell Bob, bio je petminutna izvedba Pjesme Bobu Dylanu – istovremeno apsurdan i dramatičan susret umjetničke posvete i intimnog oproštaja.

Dućan je i pitalica: najizravnije na to upućuju upravo izlošci koji nisu na prodaju. S obzirom na snažnu etimološku vezu s nazivom projekta, jedan takav izložak vrijedi izdvojiti. Uokviren je, u najmanjem mogućem okviru, citat romantičarskog pjesnika Novalisa: "Čovjek=metafora". Pitalica je, u tom slučaju, što bi bilo to istinsko ljudsko. S obzirom na svijet u kojem živimo, lako se to zaboravi. Poskliznete se recimo na novinsku vijest, žuti sadržaj crnih kronika. Ili naprosto sami sebe "zamračite". Za pronalaženje izlaza iz tog mentalnog labirinta ponekad je potrebno pravo malo čudo. Dućan koji nudi poetski Kalendar čuda ujedno ih i izaziva. Tko želi uživo provjeriti kakva sve čuda autori Petikata stvaraju učiniti to može do 7. listopada. Za svaki slučaj: ukoliko se neko poskliznuo, hitno treba čudo, a nije u mogućnosti svratiti do Dućana, objavljujemo putokaz s Kalendara čuda za ovaj mjesec: "Samo se osvrni: sveprisutni svijet".


- Petra Fabro, Kulturpunkt, 11/2012  

(isprika Petri zbog ovdje skraćenog izvornog naslova teksta. Nije cijeli stao u onu gore kućicu.)