Priča o izgubljenoj sjeni, identitetu, rukopisu - i nalaženju svega, samo malo drugačijeg.
Tekst Stanislav, ilustracije Klasja Habjan.
Format 17x17cm, stranica 170, uvez šivani, kutije rađene ručno, svaka malo drugačija.
Cijena 140 kn; uz svaki naručeni primjerak stiže poklon autora.
Iz pogovora Dubravke Zime:
Otok ili kit kao da u cjelini i dijelovima oponaša dvojnost Mediterana: u zahvatu velikih tema i malenih fragmenata, u susretu velikoga i malenoga, u ozbiljnosti i ludičnosti. Otok je, svakako, i ljubavno mjesto: ono ovdje egzistira na emocionalnoj, osjetilnoj i identitetskoj razini i odmiče se od konkretne referencijalnosti. Otok, uostalom, u knjizi ni nema ime i u pripovijedanju se udvaja, pa i ulančava kao bilo koji otok; njegovu bezimenu, esencijalnu otočnost prepoznajemo kao fenomen inzularne književnosti koja se konstituira oko stvarnih, ali i oko u/topijskih otoka.
Nadalje, čitajući Otok ili kit polako u njemu razumijevamo pripovjednu i tekstualnu gradnju na načelu karnevala i ideji inverznog svijeta. Animalističke i ljudske figure, doslovna i prividna pre-imenovanja i presvlačenja, udvajanja likova i njihova međusobna zrcaljenja, jezične šifre i prikrivanje lirskoga u proznome – redom već prepoznatljivi Habjanovi književni postupci – u ovom će se ponešto hermetičnom, ali i veselom tekstu, prepletati, ritamski ubrzavati pa smirivati, međusobno interpretirati, gotovo kao da oponašaju neki kompleksan glazbeni oblik, i do kraja se knjige razviti u karnevaleskno, cirkusko i slobodno. Knjiga završava upravo slikom cirkusa odnosno cirkuske družine: kod Habjana se, bez obzira o čemu pripovijedao, karneval uvijek zbiva za družinu.
I naposljetku, razvijanje rudimentarne naracije oko toposa gubljenja, gubitka, izgubljenosti, pa i izgubljenoga rukopisa i postupno prihvaćanje izgubljenosti kao načela izgradnje teksta, ali i njegovog razumijevanja, dovodi nas do ideje izgubljenosti kao početka kreativnosti. Habjan je i inače u svojoj književnosti skloniji oklijevanju, zastajkivanju, aluzivnosti, vrludanju, odgađanju: u Otoku ili kitu prepoznat ćemo ih kao osnovne poetičke postulate. Ili, kako bi to sročila Rebecca Solnit, umjesto vodiča koji nam pokazuje put, ova nas knjiga upućuje kako da se izgubimo: a field guide to getting lost - a da bismo se opet, prizvani iz tame Pijetlom pjesničkim, uz pomoć dakle književnosti, umjetnosti i umijeća njenih očisnih, otkrili preinačenima, boljima i spremnijima za nove početke.
Iz eseja ”Zaratustrin jadranski otok” Nataše Govedić, 2023.
Nemamo izraz za roman koji nije ni utopija ni distopija. Možda bi najtočnije bilo reći da se radi o real-poetizmu ili razumijevanju do koje mjere svaka slika i svaka ideja mogu biti oblikotvorne, tvorbene, djelatne. Razmjenjive, kao duše. Zbog toga Zaratustrin mediteranski Otok ili kit nije dovršen tekst, nego izumiteljska radionica u stalnom pogonu. Ne samo da nema potrebe da u nju „uđemo“ ili „izađemo“ u smislu svršenih glagola, nego je riječ o romanu kao trajnoj dobrodošlici stvaranju. Ili, kako veli Luce Irigaray u tekstu „Prema uzajamnoj gostoljubivosti“, razlika između raja i političkog terora je u jeziku koji koristimo. Raj kaže „pričamo jedno drugome“, „hodamo jedno s drugim i jedno prema drugome“, „razmišljamo jedno o drugome“, „pitamo jedan drugoga“, „trebamo jedno drugo“. Politika kaže nešto posve drugo: „Govorim, idem, pitam, trebam“. Nema povratne sprege. Nema dijaloga. Nema zajedništva.
Zato je Otok ili kit roman uzajamnosti.
Osim sa Zarathustrom, koji opetovano žudi svoje životinjske i ljudske prijatelje, trebali bismo ga usporediti i sa Cervantesovim Don Quijoteom, jer kod Cervantesa je također najbitnija povezanost ili uzajamna odanost viteza i njegova perjanika. Prijateljski odnos i tu je mjera sviju stvari; nevezano za to dobivamo li skupa batine ili uživamo u komadiću sira i vina. Takvi su romani veoma rijetki (da se vratimo na ranije spomenute akrobacije) jer je čitava kultura baždarena na pojedinačnu utrku. Na otuđenost. I samoživost. Onda dođe Habjan i preokrene pravila u igri. Teško da na suvremenoj umjetničkoj sceni postoji inspirativnija autorska gesta.
