Prozna cjelina sačinjena od kratkih povezanih fragmenata. Knjiga napisana "uživo" u osam proljetnih tjedana 2019. svakodnevnim slanjem tekstova mailom na stotinjak adresa.

Iz recenzija knjige:

To je knjiga koja po obimu nije velika, ali kad to počnemo čitati, imamo potrebu i zastati od veličine, od toga mnoštva i tekstualnog i emocionalnog. I u tom smislu, po izuzetnosti u suvremenoj hrvatskoj književnosti u kojoj ne vidim ništa slično, to mi se čini silno velika knjiga. - Dubravka Zima na predstavljanju knjige, Urania, Zagreb, 24. travnja

Ako bismo si dali za pravo literarnu kritiku barem polazišno temeljit na Popperovoj koncepciji triju svjetova, tada bi ovaj naslov, osobito zbog svojega konceptualnog hipersenzibiliteta, prenaglasio drugi svijet, onaj koji je manje-više promatrati u svakom umjetničkom djelu, ali koji se kroz produkt prenamjene neumjetničkoga u umjetnički materijal očituje, rekao bih, znatno eksplicitnije: toliko da nas njegova prenamijenjenost i daljnja prenamjenjivost takoreći infektivno osvajaju i prisiljavaju na doprinos sustvaralačkoj akciji, ovdje trostrano osviještenoj (autor – djelo – čitatelj). - Franjo Nagulov, Car je gol na kiši, Moderna vremena info, 3-2022.

Igrati se na ovakav način sa životom, stvarati umjetnost života, iznimno je zahtjevna i riskantna stvar. Jer kad život počnete pretvarati u igru, kad imate suhe prste, onda kad se ta slika počinje rastakati, najedanput čovjek više ne zna onda je li sad on tu taj koji je za to odgovoran ili nije, i na koji se način može u to uplesti… Taj zastor iza kojega se Stanislav na neko vrijeme, za nas i za sebe, sakrio, nije bio jednostavan. Ali je bio isto tako jako životan. Bio je potpuno iskren, i bio je na onaj način sav u tome kao što je i sada u tom svojem umjetovanju… Car je gol se rodio naprosto iz jedne prepiske, radosti povratka u život. I predivno mi je to, kad Stanislav piše, to je za mene uvijek poticaj na stvaranje. Mislim, ništa ja tu posebno ne kreiram, ali odgovoriti njemu u meni budi davno zamrlog ili nikad rođenog pjesnika. Jer se najedanput igram riječima i tražim kako ću odgovoriti… Izabrao sam u knjizi jedan mali detalj, baš vezano uz ime, jedna rečenica mi se čini prilično važna, piše - Marku Meštroviću i drugima, uvijek piše i drugima, i uvijek piše nekome i svima - pa veli: Brother, Car je gol is a name from God, savršeno za bend u kojemu frontman ne čini ništa. Mislim da je to nečinjenje ničega, u čemu on zapravo čini sve, baš jedna posebna umjetnost. I način na koji to stvarno prožima sve pore naših života, naših stvarnosti i naše fikcije, to je baš jedan jedinstven slučaj i mislim da smo svi mi koji činimo tu njegovu veliku obitelj, a da se i ne poznajemo mnogi od nas, svjesni da pripadamo tom jednom svemiru, sve-miru Stanislavovom, koji nam je ljekovit, utješan i potreban. - Rene Medvešek na predstavljanju knjige, Urania, 24. travnja

Slično kao što je nastajala i njegova nova knjiga “Car je gol na kiši” i ovaj je razgovor rezultat prepiske mailom. Razgovor koji preskače konvencije i opća mjesta - i zato je zahtjevan. Nismo na to navikli. Istina, sa Stanislavom nisi nikad siguran govori li ti autor ili lik i u kojim se trenucima oni zamjenjuju, ali to je prostor slobode koji je autoru potreban i kojega on zaslužuje. Iz tog prostora već četiri desetljeća dolaze nam pisma, priče, slike, pjesme, predmeti i ambijenti koji nas očaravaju, jer očuđuju naš život - ili mu možda samo vraćaju ono što on ima, ali smo mi to negdje i tko zna zašto prestali primjećivati, čak i vjerovati da postoji. Je li to magija ili se to zove nekako drugačije, tu je manje važno. Tomislav Gotovac rekao je: Čim se ujutro probudim, ja vidim film. Stanislav Habjan, rekla bih, i sanja i budi se da bi opet sanjao - umjetnost života. _ Pavica Knezović, Svijet kulture, Jutarnji list, lipanj 2022.