Email facebook twitter
DIJALOZI

Izložba Stanislava Habjana. Autorska biografija predstavljena dijalozima koji su i oblik pripovijedanja i tema izložbe, a i njen smisao. Ambijent za čitanje, gledanje, slušanje, osjećanje, razgovor.

A dnevnik dijaloga na ovome mjestu započinje voditelj programa Galerije Forum Antun Maračić, dijelom svoga teksta korištenom na pozivnici:

Jedina konstanta u strukturi Habjanovih 'proizvoda' jest određena nematerijalna supstanca, nešto neuhvatljivo i neobjašnjivo, nedokazivo, ali opet izvjesno: osjećamo to i negdje se, mi publika, sami i međusobno, pronalazimo, i u tom osjećaju združujemo. Zadobivamo slične osmjehe, sličan pokret, doživljavamo slične aha!-efekte i dalje se onda vladamo na temelju Stanislavovim impulsom ustanovljenih zajedničkih nazivnika; na temelju povjerenja i uvjerljivosti, unatoč maglenih spojeva, lišenih administrativnih medijskih i stilskih odrednica i pečata, koji bi doduše uspostavili granice i omogućili lagodnu konzumaciju bez misli, ali i redukciju uzbuđenja. Ne možemo dakle faktički poopćiti strukturne elemente uvijek drugačijih manifestacija Habjanovih solilokvija... Hm, solilokvija? Ali on inzistira na dijalozima! To je i naslov ove izložbe/događanja: Dijalozi.

__________________

 

 Krasan i točan tekstić Maračića. 

- Vesna Arsovski, e-mail, 15.12.

_____________________

 

...pst, reći ću ti, Maračiću, tiho, da ne čuje nitko: ljubav, ljubav se to zove...

- Ana Janjatović Zorica, e-mail, 15.12.

____________________

 

Iz rubrike Osoba tjedna, iz teksta Pavice Knezović Belan, Jutarnji list, 20.12.:

On je onaj pravi, originalni poštar lakog sna. Bio je fatalna gradska umjetnička figura još krajem 80-tih. Njegova zbirka pripovjedaka 'Nemoguća varijanta' bila je izvor divljih snova mnogima od nas. Ako ste se ikad pitali tko je onaj 'čuvar vremena i jahač mokrih valova', koji ordinira samo onda kada je Mjesec ko plavi grejpfrut iz pjesme Pipsa - u Galeriji Forum vas čeka odgovor.

Tijekom mjesec dana trajanja svoje izložbe 'Dijalozi' Stanislav Habjan će biti u galeriji, otvoren za dijalog sa svim posjetiteljima. Izložba je nevjerojatno detaljno elaborirana, na dva kata prostiru se minuciozno izvedeni objekti, a svakoj sitnici je poklonjena maksimalna pozornost. Habjan je, izgleda, ovdje u potpunosti izložio svoj svijet, kako onaj stvarni, tako i onaj izmaštani. Svakoga tko slučajno ili namjerno u ovih mjesec dana uđe u Galeriju Forum izložba će se dojmiti. Habjan ne bježi od vlastitih emocija i ništa manje očekivanja nema ni od posjetitelja svoje izložbe.

 

____________________

 

Iz članka Ane Lendvaj, Večernji list, 5. siječnja 2015:

Neki od nas nikada nisu prestali vjerovati da će čarobnjakova lađa kad-tad doći po nas, jer nam je to čvrsto obećao mornar iz očaravajuće proze 'Crvena jedra' ruskog pisca Aleksandra Grina. "Ako ti je rečeno, znači da je istina", kaže mornar. Znači da će doći. I doista, čarobnjakova je lađa došla po nas u zagrebačku Galeriju Forum gdje nas dočekuju 'Dijalozi' Stanislava Habjana, posebne osobe na hrvatskoj umjetničkoj sceni. Habjan je pisac proze pjesničkog naboja, ali tipične multimedijske svijesti koja umjetnički simultano djeluje iz književnog, stripovskog i dizajnerskog polja. To pak djelo intenzivno djeluje na nas i tekstom i slikom i predmetima koje spaja u cjelinu, a koji grade njegov identitet koliko i naš ako smo na istoj valnoj dužini. Izložba 'Dijalozi' ističe autorovu potrebu za interakcijom s publikom, ali i medijima kojima se služi u gradnji svoje izložbe, a služi se i fotografijom i grafičkim dizajnom i performansom. Habjan se naime u galeriji stavlja publici na raspolaganje, on je tu od jutra do mraka, otvoren za razgovore svih (umjetničkih) vrsta, za dijalog i za igru. Potrebni su mu ti razgovori. Potrebni su i nama. A lako se upuštamo u njih jer Habjan je uredio ambijent tako da se i on i mi osjećamo kao kod kuće.


__________________

 

Iz teksta Dijalozi Stanislava Habjana Josipe Bubaš, Triptih, Treći program, Hrvatski radio, 20. siječnja 2015.:

Tkanjem svojih imaginarnih, stvarnih i nemogućih dijaloga umjetnik integrira publiku u svoj svijet, otvarajući prostor razmjene, a razgovor se nastavlja, odmotava i rezonira i nakon izlaska iz galerije. Harmonizacija unutar razmjene, obrati unutar spajanja nespojivog, osjećaj izmicanja za koji intuitivno znamo da negdje dotiče neku vrlo točnu nijansu istinitog… U Habjanovim radovima vidljiva je vjera u preokret, u metaforu. Preskočiti stvarnost, izokrenuti je, dovesti je do njezinog poetskog vrhunca i time je transformirati, omekšati, ugladiti. Baš kao što je i rad s fotografijama, vlastitim i sinovim portretima postavljenim jedan uz drugog na krilima trokolice, Habjanova su djela spremna poletjeti negdje ili se već nalaze pomalo iznad zemlje, točno na mjestu gdje se događa spoj poetskog i stvarnog, metafore i života.

Ispod fotografija postavljenih na četiri strane stupa autor ispisuje: ako si jednom bio / kao ošinut ljepotom nečega / posveti tome / svoj život

Čini se da su upravo Habjanova djela posvećena potrazi za ljepotom, onom posebnom vrstom ljepote koju nesvjesno povezujemo sa istinom, sa esencijom. Pri tome očigledna eluzivnost njegovih radova, čini se, tek je odbijanje jednoznačnih odgovara, jednosmjernih ulica koje bi mogle ograničiti prostor dijaloga. Dijalog je tu i sredstvo i cilj. Uvijek na izmaku, ili u natruhama, sadrži uvijek samo ono što možemo ili želimo reći. I onu tišinu koja se skriva iza izrečenog dajući punoću i boju ujedno relativizirajući značenje.

 

__________________

 

 Iz Knjige dojmova:

 

Pretvorio si galeriju u nešto prekrasno. - Kata Mijatović, 20.12.

 

Jako dojmljivo i lijepo. Na neki način poznato nekim čulom koje je duboko zakopano pod pokrovom prolaznih stvari. Hvala Vam za ovu izložbu. - Josipa, 20.12.

 

Gledam sve s osmijehom, šarmantno jako, poetično, lepršavo. Nenaviknuta sam na takve izložbe. Baš lijepo što sam prošla!Tatiana Bezjak, 16. 12.


Jan, za mene je ova izložba Slipa konfidenca. A trotočka više nikada neće biti ista. - Tina Šarić, 15.12.


Treća tačka u Stanislavovom radu očito je Bog! POHVALA!!! - Dionisij Botev, 16.12.


Opuštenost koja donosi pomisao na to da je život jednostavan. Stvaranje svijeta koji proizlazi iz nas samih. Vidim da ste divan čovjek, ne samo zbog načina na koji ste ovim ugođajem pokazali dio sebe. - Nera, 17.12.


Stanislave/Jan, nevjerojatno je što jedan korak čini, a to je bilo zakoraknuti u GF oko 17 sati u nedjelju 21.12.2014. Tako se prvi dan zime činio kao boravak u tropskim krajevima. Mislim da nas čeka još puno Dijaloga. Svako dobro. - Hrvoje Peršić, 21.12.


... kao ošinuta ljepotom. - Zrinka Lazarin, 22.12.

 

Hm... Puno sinkroniciteta. Zahvaljujem za ovaj osmijeh iz dubine utrobe što se izvukao i titra zajedno s ošitom. Osjećam se ko da sam zalutala u nekoj pustopoljinii nabasala na prugu i pojavio se vlak i stao između redovnih stranica i pozvao me na vožnju osobno vlakovođa. Da, popravljač emocija. Moj zet je rekao da sam ja popravljačica ljudi i moram reći da je malo onih koji su u stanju pomoći i meni, a ja sam sada tako prostrana... i snažna... i toplo mi je... svjetlo je kako dugo nije viđeno upaljeno u mojoj glavi i duši, ako postoji. Moja današnja molitva je uslišena. Bila sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Hvala! - Mira Juričić Tonković, 23:23, 21.12.

 

Evo, samo ljubav! - Patricia Počanić, 22.12.


Ima li što ljepše od ispisanih glasnih istinitih misli po zidovima? Prekrasno. Možda je samo ljepše kad se ostane bez teksta pred drugim tekstom. - Marija Biljan, 23.12.

 

Klanjam se do poda, fenomenalna izložba, posveta na katu je čudo! - Krešo Buden, 23.12.

 

Kako reći da bih rado bila ti. Ili netko od ovdje nastanjenih. I hvala što, zahvaljujući vama, smo mi. - Nevena, 23.12.

 

Vidjela sam mnogo izložbi u životu, ali još se ni na jednoj nisam osjećala kao doma. Ovo je prva. - Iva Hlupić, 23.12.

 

Divno, nenadano nešto prekrasno u našem još uvijek krasnom Zagrebu! - Kristina, 27.12.


Dragi Stanislav, vi vidite (živite) čudo u svemu. Vi ste zen majstor. Svaka čast. - Vjeran Friščić, Badnjak, 2014.

 

I sad ja doista mislim da je ovo možda jedini put... put... - Krešo Dolenčić, The Poštovatelj, 27.12.

 

Na katu mi se knedlica stisla u grlu i suzica je htjela pasti. Ovo je divno! - Barbara Rocco, 29.12.

 

Predivna izložba, sadržajno bogata, a izvedbeno - što danas postaje rijetkost u vizualnim umjetnostima - tako snažna, od postava, pisma, crteža... i onda još događanja, razgovori, prisustvo autora kojem se stalno vraćamo... Ovo je poticajno za kreativnost u običnom životu! - Vjera Bonifačić, 29.12.

 

To nisu samo dijalozi - to su Trijalozi, Kvatrilozi i Multilozi...! - Igor Paro, predzadnji dan 2014.

 

Stanislav je Stanislav! - Marina Galić, 31.12.

 

Dirljivo, inspirativno. I tako tužno prolazno. A onda opet zadivljujuće i životno. Bravo. - Mario Delić, 31.12.

 

Svaki detalj izložbe, a i sama izložba u cjelini, razigrava maštu, potiče emocije >>> fantastično!! - Ivo Kvesić, 2.1.

 

Vi ste ovaj prostor privatizirali i sakralizirali. Tako bi trebalo i cijeli svijet pretvorit. - Franjo Lay, 3.1.


Ogoljelost kao primordijalnost; ne biografija jednog, nego biografija svakog. Pa se prepoznaju koji imaju malo senzibiliteta i dovoljno hrabrosti da priznaju to prepoznavanje. Može to bit opasno jer tu smo svi ranjivi, ali i topli, a toplina opušta, za boravka u prostoru takvima oklopi nestaju pa se piše u knjigu ili razgovara s autorom, a odlazi se začuđeno, zbunjeno, želi se doć natrag po još samog sebe, jer odjednom postaje lijepo bit svoj. Uspjeti vratiti život ljudima - to je umjetnost. Briljantno i hrabro - dovesti žvot i umjetnost u odnos u kojem među njima nema nikakve razlike. - Jasna Kovačević, e-mail
P.S. Well Kropilak, kaže Stanislav, what say we promenade through the park?

Ovo je dakle potpuno jedinstvena izložba, drugačija od svih koje sam vidio. Hvala na tome! - Sebastijan Vlado Drnasin, 2.1.

 

Neobičan i lijep koncept. Puno ljudske topline kroz poeziju i kroz vrhunsko vizualno iskustvo, sve začinjeno melankolijom glazbe koja svira u pozadini. Sažetak života i pokušaj odgovora na neka pitanja koja nas sve tište. Hvala. - Hrvoje M. Peruzović, 3.1.

 

Zahvaljujem na primanju u UO za reizdanje Nemoguće varijante. - Goran Bogunović, 3.1.

 

Stanislav Habjan - život kao umjetnost, kao očuđenje, kao ljubav... Sve što se tu čini i stvara od istog je satkano - ljubavi i očuđenja, ljepote, one prave. Hvala ti, Stane. - Bojana Žeželj, 2.1.

 

Danas kad razgledavam ovu prelijepu izložbu, dok razgovaram s autorom i osjećam onu istu staru dobru vibru, nadam se da će Stanislavovo putovanje još dugo potrajati, a nekako vjerujem da će nam se putevi opet negdje susresti - u nekim novim Modernim vremenima. - Nenad Bartolčić Barney, 3.1.

 

Komunikacija svijesti i podsvijesti, podsvijesti i podsvijesti, svijesti i svijesti. Okvir bez okvira. A sve minimalistički. Pravilo je: NEMA PRAVILA! Preostaje jedino ČUDO! Ime mu je OSOBNOST. Predivna Božićna i Novogodišnja čestitka. Hvala. S puno, puno više od čestitke - Milan Vučić, 5.1.

 

Izložba mi je sve ljepša kako bolje upoznajem autora, danas mi je bila toliko lijepa da sam morala izaći iz galerije. - Ružica Filipović, 7.1.

 

Kao što je autor u dijalogu sa starijima i mlađima (roditeljima i djecom), s tradicijom i modernom (posebno avangardom), s napisanim i nenapisanim djelima, s naslikanim i nenaslikovljivim prizorima, tako i mi ostajemo stalno u razgovoru, razgledanju, razmatranju i razmišljanju o nizu poticaja, pobuda, provokacija, prodora što nam ih štedno nudi. Habjanova lirska narativnost, grafička discipliniranost i likovna istančanost prošle su kroz sito i rešeto, ili bolje: kroz grlo klepsidre. Kroz grlo klepsidre, kroz usko grlo dijakronije Stanislav je izašao na drugu stranu, na lice opuštenosti, viška mogućnosti, slobodu kombinatorike, bujne biofilije, srdačne prisnosti, takoreći od nulte točke do bogate polimorfnosti. Čestitam! - Tonko Maroević, 7.1.

 

Iskreno, dirljivo, intimno i ljudski - Ž. Valenta, 7.1.

 

Proizvodnja, pa i umjetnička, treba biti proizvodnja radosti (D. Kovačić), a gospon Habjan je ostvario jednu Odu radosti koja se širi puno dalje od galerijskog prostora, ekološki i kulturno gledano. - Franjo Lay, drugi put, 7.1.

 

Harmonija i kontrast, akcent i ravnoteža, ritam i jedinstvo komunikacije linije, plohe, boje i prostora, slova, riječi i rečenice pod palicom nepredvidivog dirigenta Stanislava (Jana) Habjana. Poetično, rafinirano, hipersenzibilno, profinjeno a duboko intrigantno kao najfiniji CRNI RIŽOT! Ma che Crni Rižot! - Milan Vučić, drugi posjet, 8.1.

 

Na ovo mjesto bi trebalo dolaziti kriomice, tako da nitko ne zna. Pronaći krevet i zaspati, pa tek onda kada se probudiš povjerovati da si bio tu i susreo jednog bezobraznog i smiješnog beskrajno dječaka koji si ti istovremeno sam i da se vas dvojica zagrlite bez zagrljaja. Nije da mi drhte riječi, ali malo su se od radosti pomiješale i poskočile. HOP! - Predrag Vrabec, 10.1.

 

DIJAGNOZA: Umetnik je nezlečivo zaljubljen u život i čovečanstvo!!!... Hvala na emociji koju ste mi preneli, DIVNO JE BITI ČOVEK! - Aleksandra Andrić, 10.1.

 

Ovaj svet deluje tako poznato i doživljeno a opet je ličan i jedinstven. Osećam se bliže sebi posle momenata provedenih u svetu Jana Habjana. - Mina Đorđević, 10.1.

 

I nekropoli svih Hrvata zasjao je duhovni tsunami! - Karlo Šoštarić, 10.1

 

Osjećam se kao Parižani 1900. (fin de siecle) na prvoj izložbi impresionista. Jako želim da slijedite svoj originalni put. I ja bih htjela otkriti tajnu života i slikati je. Spojiti znanost i religiju. Ili je to tlapnja? - Štefanija Šimunić, 10.1.

 

Život oca, čovjeka u jedinstvu sa Stvoriteljem i stvorenim.- J. Starčević, 11.1.

 

Dragi Stanislave, pogledao sam napokon dijaloge, premda bi bolje bilo reći da sam se otišao oplemeniti i zaigrati. Premda puknutog meniskusa i s ponekim kilogramom viska, iz galerije sam izašao lak i oslobođen. Hvala ti - Ivica Prtenjača, e-mail, 12.1.

 

Impresionirana čarobnom izložbom Stanislava Jana Habjana odlazim obogaćena svjetlosti talenta i u srcu nosim događaj i autora. I zahvaljujem, srdačno - Zlata Uzeirbegović, 13.1.

 

Poštovani, mašta, beskrajna mašta. Lijepo ozračje puno iskrenih i dobrih emocija. Odlazila sam kao da sam dobila krila. Uz puno poštovanje, nastavite svoj unikatni stil! - Slavka Pavić, 13.1.

 

Predivna izložba, odaje veliku senzibilnost. To je prava instalacija na kojoj je svaki predmet pomno izabran, sve je promišljeno, a opet tako spontano. Čestitam - Lucija Horvat, 13.1.

 

Akcija. Reakcija. Interakcija. DIJALOG. San i java u jednom. Bajka u koloritu intimističkog, životnog. Neposredno i umjetnički ruku pod ruku. Naprosto, divno! ... PS. Dajte ovakvim STVARNO živim bićima da rade i stvaraju , pušite u njihova jedra... a i ne morate. - Iva Cinojević, 13.1.

 

Zapanjena sam koliko misli i poruka je skriveno u cijeloj izložbi, iza svake riječi i linije i fotografije. Način na koji je sve prezentirano je fenomenalan i uspostavljeni dijalog je nešto novo i neočekivano. Hvala za divno iskustvo. - Mihaela Tomić, 15.1.

 

Sada se sjećam zašto volim umjetnost. Nakratko sam zaboravila. Hvala na razgovorima. - Maša Bajc, 15.1.


Čitam, gledam tvoja djela i srce napajam, cvjetam. Jednog ću dana nekom malom biću moći reći: da, tako sam odrastala. Bogatog srca, širokog prostranstva pred unutarnjim očima, s oblakom pod prstima, u društvu čovjeka. Na tom prelijepom sentimentalnom odgoju zahvaljujem se i sad svojim suzama, kapima tekućeg veselja što te poznajem, što s tobom dijelim. - Ivana Miloš, 16.1.


Sutra putujem i žao mi je, da ostajem u Zagrebu svaki dan bi dolazila po novi dah za zdrav i normalan život. Ovo je svijet djeteta, ovdje je čovjek sretan. Hvala, Habjane - Lucija, 16.1.


Hvala za predivnu izložbu koja pročišćava i potiče na slobodu. - Predrag Todorović, 16.1.
 

Trideset i prvi dan! Nema više? Prekratko, premalo ljudi zna za ovo! Treba produžiti! Ja bih najradije legla tu na pod, ruke pod glavu i upijala ovu ljepotu, jednostavnost i toplinu.- Vesna Sudar, 16.1.


Ovo je čista čarolija :) "Ostanimo što jesmo!" -
Selma, 17.1.


Ja mislim da ovo nikad neće prestat, ljudi ne prestaju ulaziti... Sutra će zasigurno netko provaliti u galeriju. -  Iris Poljan, 17.1. , zatvaranje Dijaloga


Imam ti još nešto za reći. Postoje stvari koje ne treba ni na koji način tumačiti, objašnjavati kao što su primjerice nečiji osmijeh, pogled. Nekako je tako i s tvojom izložbom.  No osmijeh, pogled i ova izložba imaju nešto zajedničko. Gledajući ih izvana možemo reći da su lijepi, da nas vesele ili bilo što drugo što nam osjećaji i misli iznjedre, ali to zapravo i nije tako važno. Važno je ono što opstoji u nutrini svega toga, a to je nestvarnost (ono što nema potrebe imenovati iz razloga što je to već ispisano na papirusu tišine, neizrečenosti na kojeg smo bacili pogled u skrovitosti trenutka kojeg dijelimo s nekim drugim koga smo možda tek upoznali). Ti si blagoslovljen i dodirnut, i onim što činiš blagosliviljaš i dodiruješ druge ljude pomažući da zajednički podijelimo kolač nestvarnosti koji nije sasvim lagano zagristi. Neka bude tako. - Predrag Vrabec, e-mail, 21.1.

 

 

__________________________

 

Iz drugog dijela kataloškog teksta Antuna Maračića, napisanog po završetku izložbe:

 

/.../ Čudo je pojam koji on često izriče, ideja kojom se bavi, pojava čiju prisutnost zaziva i želi živjeti. Jednom je to citat pjesme W. Szymborske, čije stihove razdvaja kao gesla za pojedine mjesece alternativno koncipiranog kalendara, drugi put instalacija s uložnicom za pisma ('Postoji li čudo?'). No čudo je i senzacija koju doživljava konzument njegovih proizvoda, bili oni tekstualno-verbalni, opredmećeni ili kombinacija jednog i drugog.

Po svemu sudeći, takvi su učinci mogući i zbog velikog pozadinskog uloga društvenosti, čežnje za prožimanjem s drugima koja se osjeća i biva prepoznata, uvažena i uzvraćena, koja rezultira susretom, dijalogom, novim prijateljstvima, odnosno jačanjem postojećih.


Paradoksalno je da tu komunikaciju ne otežava niti počesto hermetični sadržaj autorovih iskaza, zapisa, aluzija, citata, parafraza: imena, pseudonimi i doživljaji koji su stvar njegove privatnosti ili barem podaci koji su, mada neki već javno obznanjivani, nedovoljno široko poznati. Nadalje, mnogi izlošci uključuju sitno tiskane, duge tekstove te bi se moglo očekivati da, kao takvi, obeshrabre posjetitelje u aktivnosti njihova iščitavanja. No to se ne događa. Očito je cjelokupno ozračje ambijenta i nevidljiva stavka prijateljske investicije u projekt amortizirala pa i minorizirala tu potencijalnu poteškoću koja kao da se prometnula u prednost, u razlog da se na izložbi zadrži duže te da se, prema planu, potakne razgovor, druženje.

Rojevi neštedljivo afirmativnih i oduševljenih izjava-zapisa, kako stručnjaka tako i tek ljubitelja, svjedoče izuzetan prijem i zamišljeni/željeni kontinuitet startne ideje, dijaloški procvat. U trideset i dva dana izložbe dogodili su se bezbrojni susreti, upoznavanja, zaiskrili impulsi za nove radove i suradnje od kojih su neke već realizirane. Mnogi su se višekratno vraćali u galeriju, ne samo zbog animirajuće glazbe i čašice kojom ih je domaćin velikodušno dočekivao. Ukratko, kvalitetna i bujna društvena arhitektura ovdje je snažno stasala.

Ostaje objasniti ili se barem zapitati o statusu, značaju Habjanova djelovanja. Osim iz života, on dolazi iz književnosti, i to je čitljivo u svakom segmentu cjeline njegovih uobličenja, a također primjetna je i sposobnost (re-)dizajniranja idejnih i materijalnih predložaka koje koristi, što je i posljedica njegove konkretne dizajnerske prakse. No umjetnost je nešto u što je ušao gotovo nehotice, vizualnost i objektualnost njegovih uradaka posljedica su želje za iskorakom, pokušaja oslobođenja od zadatosti i ograničenja matičnog, polaznog medija (literature). Njegova bazična mladenačka nagnuća, kako sam kaže u svom autointervjuu iz prijavnice za izložbu, bile su glazba, književnost, sport, dok me u likovnosti, navodi, s izuzetkom vrlo određenih stripova koje sam držao svetim pismom, malo što inspiriralo . Na pitanje samom sebi: 'I što se to promijenilo da više nemaš otpor pripadanju (umjetničkom, op. A. M.) kontekstu?', Habjan odgovara:
'Razmjerno nedavno postalo mi je jasno da je sasvim svejedno kako se zove okvir unutar kojega se može dogoditi ono što je najvažnije od svega - dijalog. Prepoznavanje naše međusobno, kao i razmjena onoga što si želimo reći ili dati, jedini je mogući otpor kaosu. /.../'

Je li, dakle, riječ o umjetnosti u 'potpunom', 'klasično-suvremenom' smislu ili tek o nekoj životno-kreativnoj intersferi koju bismo neobavezno, i s nešto lošeg humora, mogli imenovati 'habjanstvom' ili 'stanislavljem', neka i nama bude manje važno. Bitna je ona, na početku spomenuta, imanencija djelotvorne, ljudski ljekovite nematerijalne supstance Habjanova djela.

 

_______________________________

Iz teksta Tomice Bajsića, Playboy, 1. veljače 2015.

 

(...) Pjesničkog naboja, uistinu. I zato dijalozi. Jer autentična poezija je najosobniji, najintimniji dijalog, nasuprot društveno sveprisutnom monologu čija svrha nije traženje odgovora nego prikupljanje i umnažanje istovjetnih odjeka.

Navikom čitanja dobre književnosti mi unutar sebe gradimo sklonište od mnogih životnih nesreća, a putujući Dućan metafora (kojega su 'Dijalozi' najnoviji postav) nomadska je karavana pustolova duha, na čijem putu i naizgled nemoguće doživljavamo kao moguće. Ne možemo izdvojiti zvuk od misli niti misao od zvuka pa domaćin pušta raznovrsnu glazbu za sve pojedine goste izložbe s kojima vodi dijaloge, a kojih je u Galeriji Forum KIC-a u Zagrebu, od sredine prosinca 2014. do sredine siječnja 2015., bilo više od dvije tisuće. Izložba je za većinu bilo izvanredno iskustvo, o čemu svjedoči bogata Knjiga utisaka, koja je svojevrsno djelo za sebe, a mnogi su se osjećali kao da su pristali u čudesnu luku koju su već otprije poznavali u mašti.

 

 

 










 

 

 



  • DIJALOZI
     
  • Sve dobre priče (knjige, utakmice, filmove, živote) čuvaju i prate iz svoje lože dva osobita lika. Razmjena njihovih replika ponekad je čujna, ponekad ne. Tijekom postavljanja izložbe u Galeriji Forum, njihovo se ukazanje utjelovilo u osobama dvojice umjetnika, Antuna Maračića i Jeana de Breynea. Prirodom bića pjesnici, vokacijom i galeristi, samom svojom pojavom u kadru autora izložbe unaprijed su ohrabrili, označili i nasmiješili prostor i vrijeme Dijaloga.

     
  • Lijepe nove snage hrvatskog dizajna, pa i više od toga, Klasja Habjan i Zita Nakić, pri pregledu Klasjinih dijaloga u postavu.

     
  • Prvu dostavu bambusa u povijesti Galerije Forum upriličuju Natan Medvešek i tata mu Sven.

     
  • Sven Medvešek pri prvom pogledu na dijalog u Kertesz parku, datiran 3. prosincem 2014.

     
  • Izlog Galerije Forum nekoliko sati prije otvorenja snimljen je i poslan hitno u Pariz...

     
  • ... kao odgovor Damiru i Maji Perinić na fotografiju i poruku: Već si otvorio, nismo znali.

    Da, dijalozi počinju!

     
  • Apoteka Petikat, bočica Am-our; završni kadar najave izložbe, HRT, Hrvatska uživo, 15. 12.

     
  • Što li je to Nikola Iskra (Mjesec i Francuz) u iznenadnom prolazu šapnuo Stanislavu u trenutku dok je Emil Matešić nadahnuto otvarao izložbu - to je pitanje na koje vrijedi pričekati odgovor.

     
  • Živom izvedbom u potpunoj tišini koju u tom trenutku nije očekivao, autor je dijalogom Mladosti i Smrti započeo mjesec dana svakodnevnih razgovora s posjetiteljima Galerije Forum.

     
  • Ljudi, živi i znatiželjni - najljepši sadržaj otvorenja Dijaloga, 15. prosinca.

     
  • U svečanom filmu otvorenja svoje najdraže izložbe u rodnom gradu, autor razmjenjuje zagrljaje i poljupce s prijateljima iz mašte, sjećanja, svakodnevice, budućnosti.

     
  • Iznenadni, neočekivani nastup glasnog romskog orkestra, skrenutog s ulice u galeriju, prilog je umjetnika-prometnika Nikole Iskre čijoj spontanoj gesti glazbenici, prema svjedočanstvu Marka Meštrovića, nisu mogli odoljeti. Jedan Iskra sve zapali - komentar savršeni Milivoja Čukljeka.

     
  • Uvaženi članovi Savjeta Galerije Forum, gospodin Labrović i gospodin Golub, pri prvom pregledu izložaka.

     
  • Što li je to prepoznao mladi posjetitelj na vrhu krila trokolice spremne za put prema Suncu. Hoće li trenutak ostati u sjećanju ili će i sebi postaviti to pitanje ako jednom u svojim krugovima naleti na ovu fotografiju.

     
  • Dalibor i Marija sada su već u New Yorku. Razmjena naših želja za sretnu izložbu i sretnu ljubav poklapa se s dvije četverolisne djeteline na repovima dva Klasjina psa koja sada otkrivam u kadru smišljajući kako da mlade prijatelje pozdravim s ovoga mjesta par dana kasnije. Marija se spominje u dijalogu postavljenom u izlog, Marija je bila kustosica u Galeriji Forum, Marija je bila inspiracija i podrška Dućanu metafora u Laubi... A Dalibor je zasluženo sretni mladi umjetnik. Eto.

     
  • 16. prosinca ujutro, razgovor s dvije mlade dame i njihovim psom...

     
  • ... rezultirat će člankom u Novom listu već idućeg jutra. Hvala Maji Hrgović na ocjeni da je temeljna odlika izloženih radova spoj duhovitosti i duhovnosti, kao i prijateljici joj, potpisanoj Lovrović, na odličnoj fotografiji.

     
  • I? Koliko je vremena prošlo od prve zamišljene izložbe Stanislavovih metafora - čiji je kustos trebala biti Nevena Tudor - i ove izložbe Dijaloga koju je otvorio Antun Maračić?... Jedva trenutak. Dok pucneš prstima.

     
  • Ulogu sugovornika električnom romobilu Davora Sanvincentija - čiji je retrovizor prošloga ljeta u porečkoj Galeriji Zuccato također uhvatio najljepšu fotografiju Borisa Cvjetanovića - ovdje je dostojno odigrao ekskluzivni benzinac - Ducati Emila Matešića.

     
  •  Povjesničar, ravnatelj, plesač, motorist... u najljepšoj, vanvremenskoj ulozi čitača dobre, istinite priče. 

     
  • Gospodin Predrag Vukadin probudio se jednoga jutra kao dječak u Splitu s pogledom na situaciju kao iz sna: trg kraj kojega je odrastao bio je crven! U tom su trenutku policija i pripadne službe već uklanjale tragove noćne 'huliganštine, ako već ne i nečega puno goreg'. Predrag je sada vlasnik majice Crveni Peristil Hommage br. 22 i pripovjedač je zanimljive priče o vrsnom profesoru Josipu Posedaru Joki koji je svojim malim učenicima već istoga dana u školi pokušao objasniti da ništa nije tako jednostavno, da je svijet velik, a umjetnost bezgranična.

     
  • Koliko te Save treba kraj nas proteć da se dogodi da se ipak jednom popriča s dragim pjesnikom simboličnog prezimena, i da to bude baš dobro i zanimljivo, i da to onda odjednom otvori cijeli niz zamišljenih situacija u kojima bi to opet moglo biti dobro i zanimljivo... O prvoj koja mi pada na pamet izvješćujem gospodina Vrabeca trenutno.