Plakat izložbe Dialogues; fotografija Klasja Habjan, dizajn Stanislav. 

 

Prizor s otvorenja izložbe; kustosica Patricija Počanić, voditelj programa Galerije Zuccato Sebastijan Vojvoda, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Sanja Radetić Fatorić, Stanislav Habjan i porečka dogradonačelnica Nadia Štifanić Dobrilović. Fotografija V. Habereiter 

 

Paralelno iznad danas trgovačke Dekumanske postoji i druga, svevremenska Dekumanska. Na njenom križištu s ulicom Cardo Maximus 3. srpnja 2014. započinju Dijalozi. Golubica Davora Sanvincentija već donosi svoje prvo pismo.

 

"Reklamna agencija Cvrčak & Glad?"

"Naravno. Uvijek. Izvolite, uđite."

 

O da. Ta prekrasna jutarnja erotska pjesma koja se kroz otvoren prozor razliježe srcem starog grada, šireći ga u osmijeh djevojaka koje otvaraju lokal preko puta, itekako je u vezi s tobom, putniče. O tome se tu i radi. O onome najljepšem u tebi.

 

Pridruži stoga slobodno svoj električni romobil izložbenom postavu i krenimo u prvi obilazak jednog života.

 

Kovani nosači oblikovani upravo za postav Dijaloga izrađeni su u majstorskoj radionici Arteferrum.

 

Dijalog s Kristlom ujedno je i dio posvete ove izložbe.

 

 

'Najljepša fotografija Borisa Cvjetanovića' (BC, portret AM, 1991.)

 

Jer život, kako nas uči knjiga, nije ono što smo proživjeli, nego ono čega se sjećamo i način na koji se sjećamo da bismo ga pripovijedali.

 

Apotekarska bočica s logotipom Ljubavi (u dvobojnoj inačici vezana uz uvodni dijalog), snimljena u trenutku boravka na jednoj strani trgovačke vage Dućana metafora.

 

Kartoline Je t'aime bez filtera (dizajn u dijalogu s poznatim vizualom, ali i zvučnošću naziva jakih cigareta), kao i prazni pisaći blokovi Dialogues, na raspolaganju su posjetiteljima izložbe, na bijelome stoliću s dva bijela stolca.

 

Porečki suživot dva često korištena štambilja, ovdje u ulogama neposrednih sugovornika. Zainteresirani čitatelj, naravno, lako saznaje da se radi o razgovoru Aurelija Augustina i Ivana Slamniga.

 

Dvije male grafike Klasje Habjan kao plodovi lepršaju viseći s krošnje pravog stabalca iznad središnjeg stola galerije. Pojedinačno (poleđinom) vezane uz dva citata - Mjesec dana pisao sam pisma njenog desnoj cipelici (V. Kristl, L'Amour d' un chien) i "Misliš li da će doći po mene čarobnjakova lađa ili ne?", "Doći će", mirno odgovori mornar. "Ako ti je rečeno, znači da je istina." (A. Grin, Crvena jedra) - u svakom su trenutku u drugačijem međusobnom odnosu, ovisno o kutu svjetla i dašku vjetra koji ulazi slobodno u palaču Zuccato.

 

Velika fotografija nečujnog dijaloga Ivoslava i Marije iz Žuljane na Pelješcu godine 1955. simbolični je prizor iznad središnje točke prostora.

 

Dvije lijepe osobe u najbližem mogućem srodstvu u prvom planu ovog kadra: mlada umjetnica fotografije Maša Bajc, čija se porečka izložba terminom poklopila s Dijalozima, s majkom kojoj se jako svidjela pjesma grupe Man Man sa zvučne slike ambijenta. O razvoju prijateljstva uskoro vjerojatno više.

 

Detalj grafike s dijalogom djevojčice Assol i Grinova mornara u formatu 40x60 i s tekstom na engleskom.

 

Umjetnik glazbe stoljeća prošlih, vrsni gitarist Igor Paro, nakon koncerta u Poreču počastio je Dućan metafora jutarnjom izvedbom nekoliko skladbi od kojih je možda prije nekoliko stotina godina neka već i otsvirana za stanovnike palače Zuccato. Hvala Igoru i do viđenja u Staroj Novalji!

 

Neke poruke, upisane grafički 'svjesno', šteta je ne prenijeti upravo kao takve - vlastoručne. 

A što je duša, Petre, ti najbolje znaš... To se ne da fotografirati. To je ono što ti udahneš dinosaurusu u svojoj ruci, pa je njemu onda dalje lako s tobom u pustinju i prašumu ili na kupanje. To je i ono što izleti iz moje ruke kad pozdravim tvog tatu dok slika naše sjene. To je sve ono što mi mali miševi možemo udahnuti velikom svijetu zaokupljenom velikim brigama. A sad ajmo natrag u naš Dućan metafora, u kuću koja miša ima i zato nam gosti tako rado i dolaze.

 

Detalj izloška 'Dijalog citata' koji dovodi u direktnu vezu dva kratka autorska teksta: bilješku iz Dnevnika Franza Kafke o dvojici pisaca koji stanuju u sobi nasuprot njegove te poetski prikaz Antuna Maračića 'Atrakcija Mjeseca' - također o toj dvojici pisaca.

 

Dijalozi i situacije iz 20-godišnje mladosti pisaca čija je zajednička fikcija uvjetovala i njihovo bavljenje samima sobom kao likovima koje su najviše voljeli i najbolje poznavali.

 

Cheep & Good, današnji dijalog keramičkih likova na jarunskom balkonu. Hommage Greiner & Kropilak Mailart Officeu (1983-2003).

 

Danielu i Barbaru pri upisu dojmova nemoguće je ne zamoliti za portret. Uposlih potom golubicu i proslijedih fotografiju umjetniku, gospodinu Sanvincentiju. Evo ga navečer, zagrlismo se radosno kao stari suputnici (prvo putovanje na Mjesec već je iza nas), brk mu se smije, oči blistaju: "Hej. Ova fotka danas - otvarao sam je šesnaest puta."

 

A sad ispočetka...

 

 "Respected and dear visitor...", pismeno obraćanje posjetitelju izložbe s kratkim pojašnjenjem njena koncepta i pozivom na dijalog u bilo kojemu obliku koji mu odgovara.

 

Tko su pravi čitatelji izložbe Dialogues? Djevojka koja je s prijateljicom u jedrilici krenula preploviti Atlantik, plesač s vatrom koji je u izvedbu ljetos uklopio tango, arhitekt koji je u jednom od izložaka otkrio rješenje mističnog slučaja kojega pamti sa studija u Zagrebu, dječak koji svakoga dana dolazi pronaći miša na drugome mjestu, profesorica filozofije koja će autoru donijeti bocu vina i izrezak iz francuskih novina s fotografijom Jane Birkin, kontrolor plaćenih pristojbi za korištenje glazbe u javnom prostoru kojega će nešto u ambijentu podsjetiti na pokojnog prijatelja Fučića pa će se razgovor o njemu nastavljati danima, prevoditelj Shakespearea koji će u autoru prepoznati Milkinog zeta, krupni kipar u radnom kombinezonu kojega ću tek na kraju prepoznati i kao darovatelja malog zelenog bicikla u prozoru, mlada pjesnikinja koja je ipak i zbilja, odjednom i zauvijek, s Alpa u Poreč stigla na jedan savršeni dan izložbi darovati čudesni suncokret svog osmijeha i potom svakodnevnu misao na sebe, nasmiješeni vozač romobila na baterije koji će se uskoro tako zaljubiti da mu romobilu više neće trebati ni baterija ni sunčev panel, zanosna vrtlarica na biciku čija se darovana iskopana smokva, ostala bez listova prelaskom u pitar, odjednom pretvorila u predivnu mladu krošnju kojoj neće biti kraja, čovjek velikog srca čvrsto uvjeren u kronični nedostatak svoje osjećajnosti, prevoditeljica na engleski koja će netom sletjelu američku obitelj sjesti u Zagrebu u svoj auto i dovesti u Poreč da pogledaju izložbu, doktorica književnosti čija kćer odrasta u najvećoj riznici najboljih knjiga, stripova i filmova epohe i čiji se mačak zove Petikat, dragi stari prijatelj s kojim dijelim 'What a wonderful world' i koji je doputovao na porečku izložbu i prije dvije godine i sada i koji mi kaže da je ova još bolja, mlada kustosica koja je tri dana zamijenila autora kao domaćina u prostoru izložbe i poslala mu potom poruku: Situacija u dućanu je divna. Vraćaju se ljudi po dva puta u nadi da će te sresti, prepričavaju prijateljima koji onda traže dućan, traže tvoj mail, vesele se i smiju i svaki se prepoznaje u nekom detalju. Počela sam dopisivati tekst, ali je od jučer sve promijenjeno; sad je sve dobilo novu dimenziju nakon jučerašnjeg istraživanja detalja i gledanja tih sretnih lica. Čini mi se da pišem preemotivno, čekam da se vratiš i kažeš: Patricia saberi se.... Ljudi svoji, ljudi posebni, ljudi moji, volim vas.

 

Zagrebačko-porečki kipar, ali i puno toga drugog, Silvio, kao svoju prvu repliku u dijalogu s Madeleine Kristl rekao je: "Ne znam kako vam je bilo odrastati s njim, ali što se mene tiče, volim i voljet ću vašeg oca zauvijek."

 

Madeleine Kristl živi u Parizu i svoj je doživljaj izložbe Dialogues napisala na francuskom. Prijepis ovdje bez potrebnih naglasaka, a prijevod u stupcu lijevo...

ca fait des annees maintenant que j' accompagne les activites artistiques de petikat, de stanislav. zagreb, pag et voila porec. que ca bougeait grave, je le savais deja. mais dans cette exposition, je le decouvre. c' est avec legerete que je plonge dans son univers, le sien tout simplement.
c' est epure, je dirai. curieusement, ca evoque chez moi un "fallait oser" comme un appel a moi-meme de se devoiler quitte a perdre ma carapace de protection.
ce ressenti n' est pas le sien, c' est le mien, tout perso. mais c' est du coup le lien qui a ete cree grace a son exposition. viola, le dalogue a ete etabli. (c' est bien sur un dialogue secret car je ne lui dirai pas, je l' ecrirai seulement :-)
ah la creativite - quelle aventure insolite! sur ce, bon voyage, bon vent a nous tous!!! - MK

 

Velika prijateljica i darovateljica Dućana metafora, gospođa Sonja Vojinović, vrlo je lijepim osobnim iskazom dodatno intimizirala večer čitanja pjesama svog supruga.

 

Writing or Nothing. Nazovimo ovaj dizajn pisaćeg bloka dijalogom s nepoznatim autorom grafike s likom Mikija iznad prekriženih kostiju - a koja se u raznim oblicima već dva desetljeća provlači kroz poštu Slipe Konfidence i Petikata. U sklopu izrazito literarne izložbe Dijaloga opasnom je Mikiju pridružen naslov toliko istinit da ti pamet stane. Više o tome vrlo rado na upit: stanislav@post.t-com.hr

 

"Teško kući koja miša nema", najbolji je prijevod natpisa/logotipa otisnutog na platnenim torbama i majicama koje prate izložbu Dialogues, a koji je naravno u vezi s famoznom mišjom rupom na palubi metafora.

 

Instalacija u izlogu. Poznavatelji filmova Jima Jarmuscha prepoznat će na jedrima brodića dijalog Boba i Zacka iz filma Down by Law, 1986.

 

Detalji gradnje 'Skala do Sunca' u palači Zuccato. Priča koja traje, dijalog s mjestom u koje se lako zaljubiti.

 

Četiri ljetne pjesme napisane za pjevanje uživo. Mladi čitatelju, upamti: uvijek je premalo u životu prilika za pjevanje riječi koje voliš na arije koje voliš s ljudima koje voliš.

 

Detalj 'Priče za Davora Mindoljevića', ujedno i posveta piscu Aleksandru Grinu. Nastala kao odgovor na molbu prijatelja da se napiše priča "samo za njega", 'Priča za Davora Mindoljevića' govori o odnosu prema pisanju, o doživljavanju književnosti i o nemogućnosti 'rođenog' pisca - u ovoj priči to je Aleksandar Grin - da površno ili čak uopće razgovara s nekim drugim piscem - o književnosti. Za Dijaloge sasvim dobra tema, ne?

 

Iva i Kristina otkrivaju sadržaj kutije iznad koje piše: "Mjesto za Vaše, razmjerno neprimjetno, odlaganje metafora za Dućan metafora. Hvala!"

 

Nečujnim dijalozima likova i predmeta u vitrini pridružuju se kornjača i slon na prečki visokog štapa čije je ishodište u svjetlucavom zakoniku: Kad otvoriš stranice da klizneš u sjaj niz porculansku kralježnicu vrlo nježnih i preciznih pravila.   

 

Juraj i Ivan ili George i John, danas je svejedno. Mladi prijatelji sada su jedini Bitlsi u svemiru. 

Teško farmi koja miša nema. Intervencija ili dijalog s dezenom ruskog majstora Sergeja Burilina. 

Uz povelje s tekstovima priča na hrvatskom u postav izložbe se uklapaju i prijevodi. Ispis kratke priče Cvrčak & Glad često se na upit daruje posjetiteljima. 

Prisutnost nepredvidljivog, dijalog sa slučajem, svakodnevna igra. 

Naravno. Čemu bi drugome mogao služiti mjerač vodostaja nego provjeri visine, koja nikad nije bila veća. Rastemo, kaže Olja.

 

Djevojke koje zajedno možda upravo čitaju slijedeći tekst: I nije da nije bio posjećen moj dućan. O njemu se pričalo. I knjiga dojmova ubrzo je bila puna. / Ustajao sam rano, uzbuđen i sretan kao što može biti samo mlad čovjek, premda više nisam bio tako mlad.

 

Čestitka za Klasju; dijalog višestruki unutar jedne rođendanske čestitke.

 

Stirner & St (ili Nicht & Wunder); dijalog s dizajnerskim zadatkom (detalj). 

Noću se posjetitelji pretvaraju u likove. Sjene Krcka i Maleckog tada s njima po zidovima plešu. Zalud Antracit crnu vunu prede. Ambijentu stilskih figura plesne pripadaju prirodno.

 

Na križištu Carda i Dekumanske, odozgo dakle na čistom srcu starog grada, na zidiću preko puta Dućana metafora odvija se i noćas, Sebastijanu zahvaljujući, Gundulićev san.

 

Početak zanimljive romanse mladog divljeg kumkvata (ili je to marakuja?) s trenutno slobodnom željeznom viticom.

 

...

(Kao što je poznato i velikom njemačkom filozofu i malom uličnom psu, naši najveći doživljaji nisu naši najglasniji, nego najtiši trenuci.)

 

Dijalog Oleše i Majakovskog oko trgovine sirovim pjesničkim materijalom kao dnevni uzorak razmjene.

 

Koštice trešnjevačkih trešanja na podlozi istarske crnice. Posveta povijesnom prijateljstvu i neraskidivoj krvnoj vezi istarskih dosljenika s ljudima jednog zagrebačkog predgrađa.

 

Detalj instalacije na prvom katu galerije. Velika fotografija nasmiješenog pilota, trokolica s krilima na kojima su fotografije dva dječaka iste dobi i tekst priče Transmisija napisan na zidu rukopisom jednoga od njih danas. Intimistički postav kojim započinje izložena životna priča o prijateljstvu posvećen je ocu i sinu, Marjanu i Jakovu Habjanu.

 

 

Zagrljaj nevidljivog putnika (iz teksta Jerice Ziherl o instalaciji Jet set)

 

Stanislav i Jakov Habjan pri dijalogu s vlastitim autoportretom u zrcalu, fotografiranim dvanaest godina ranije. 

Tko zna. Možda se najvažnija izložba u životu snimi i prije jasnog sjećanja, sa živog stativa i s okusom čokolade napravljene od biljke izrasle iz sjemenke koja je isto tako prvo živjela visoko, na grani...

 

Kada drevni Poreč noću izroni iz sna / kratak nam je život za razgovora dva 

Petra Fabro i Luka u trenutku čudesnog plesa ispred galerije Zuccato, plesa koji se topio i rastopio u apstrakciju na sjajnom kamenu između i tijekom trajanja dvije kiše. Pjesme su bile Sea of Love i Cold cold ground. Čista, čista ljepota. Hvala i hvala. 

Mala basna za ljubitelje polarne svjetlosti. I češnjak sa Barbata kao veza s otokom zdrave bure. 

Mladi Belgijanac Kevin Schurgers razveselio je Dijaloge posljednje večeri svoga boravka u Poreču i Hrvatskoj. Pročitao je pomno sve tekstove i priče, pitao potom zanimljive stvari, razmijenio naslove koji mu znače, glazbu i adrese, a potom se s prijateljima pridružio fešti, slaveći što je u posljednji čas otkrio 'svoju vrstu'. 

Možda ovaj dizajn vinske etikete nije samo sretan slučaj. Možda se u svakoj dobroj pjesničkoj rečenici kriju i ime dobrog vina i sve moguće avanture koje dobar gutljaj može prizvati. 

Putujuće pjevačice tradicionalnih napjeva ispred i unutar palače metafora. Putnice biciklima od Zagreba do mora. Srest ćemo ih opet. 

Zanimljiv slučaj 13-og srpnja. Odlazeći oko podne na maneštru u 'Ćakulu', kućedomaćin obično pomisli ne bi li možda morao iz otvorenog prozora ukloniti neke proizvode. Kradljivac-vjetar ili tko zna što moglo bi narušiti svakoga jutra brižno postavljen sklad. No dok se ne dogodi, zaključuje obično, nek ostane ovako, sve otvoreno. Po povratku, na knjizi u prozoru, otvorenoj na stranici da se mogu vidjeti dva uvodna citata, primjećuje novi element u kompoziciji: lijepi mali bicikl od tamnozelene žice. Nečiji ručni rad i ujedno dakle pozdrav, pismo, poljubac - tko zna? Ono što je čudo ili slučaj jest to da se bicikl parkirao, svjesno ili nesvjesno, točno uz citat Antonina Artauda: "Znam da se s druge strane svijeta misli na mene i da stvari rade za mene." Hvala nepoznatom darovatelju: besramno nestrpljivo očekujem iduću pošiljku ili posjetu.

 

Nečujni razgovor tate i kćeri na maloj grafici Klasje Habjan - u izlogu galerije, pored foto-dijaloga nazvanog Van Harms.

 

Uz dijaloge autora s bližnjima, butik metafora nudi i rijetke ili dosad nepostojeće otiske: među nepoznatim dijalozima majstorski su razgovori likova iz drame 'Luđak ili harlekin' Vlade Kristla, u koricama prvog izdanja nikad izvedenog teksta, napisanog u Zagrebu 1953. U sklopu Dijaloga u Poreču događa se dakle prvo javno predstavljanje ključnog poetskog djela jednog od najvećih hrvatskih umjetnika uopće. Izdanje, priprema, oblikovanje i uvez: Petikat, svibnja 2014.

 

Gospođa i gospodin Maras listaju 'Fotografije iz škafetina', knjigu čija se naslovnica osmjehuje kroz prozor galerije i koja svakodnevno potvrđuje 'recenziju' Davora Mindoljevića: "Toj knjizi mjesto je na stoliću svakog dnevnog boravka, gdje je i ja držim. Čim mi netko navrati, odmah se zabavi i gane, pa i više nego što treba - jer se odulji."

 

Dvije pulske prijateljice koje, listajući knjigu dojmova, nalaze u njoj ime treće - Zagrepčanke koju dugo nisu vidjele. Naravno da je upisani dojam blizak i da je prijateljica, pozvana odmah, također blizu... Hvala im na tri krasna komplimenta.

 

Dijalog mailom 23. srpnja: "Dobar dan, na internet stranicama ne piše nigdje koje vam je radno vrijeme. Mi bi rado došli iz Rijeke pogledati izložbu Dialogues, a ne bi voljeli poljubiti zatvorena vrata. Hvala i pozdrav. Karlo." "Dobar dan, dobro ste primjetili. Nema radnog vremena, autor je cijeli dan pod krovom izložbe čiji je dio, tu i stanuje, tako da nema zatvorenih vrata. Bit će mi veliki kompliment ako iz Rijeke stignete u Galeriju Zuccato."

 

Ovo je lula! Ručni rad Jakova Habjana, uklopljen u osmijeh kamena sa Zaglave. Detalj vitrine na fotografiji kojom Dijalozi na mrežama najavljuju nedjeljno druženje sa stihovima Rade Vojinovića uz projekciju kratkog filma Davora Sanvincentija 'Ana je otišla'... A vi - dođite!

 

Svemir i More; vitrina s radovima 'nasljednika predstavljenog života' (iz teksta Patricie Počanić), Jakova i Klasje Habjan.

Potpisu instalacije dodan je papirić s pjesmicom:

ko što broda kapetan poslije dobre spize
vodi goste spiralno u dno broda Libre
pokazat im prostor časnika od stroja
(prelijepa će žena zamantat od fibre)
tako i ja gostima otvaram dječju sobu
s prstom na osmijehu i obrvom gore
da osluhnu disanja različitog ritma
jedno kao svemir, drugo kao more

 

29. srpnja 2014. Detalj iz stvarnog života Borisa Greinera i Stanislava Habjana snimljen kao detalj s performansa na završnoj večeri izložbe Dialogues. Jedna od bezbrojnih proživljenih, ali ujedno i vrlo iznimna zdravica dvojice pisaca-sustanara pri obilježavanju stogodišnjice nastanka jednog dnevničkog zapisa Franza Kafke, usvojenog kao literarno naviješćenje vlastite životne priče. 

 

Jedan od najljepših dijaloga uživo vodio se cijelog posljednjeg dana izložbe između mlade kustosice Patricije i zauvijek mladog hrvatskog pripovjedača Nikole Iskre, u jednome od svojih redovitih prirodnih ukazanja poznatog i kao Supermjesec. Sudjelujući u performansu na zatvaranju izložbe, osvijetlivši svojim fenjerom živu situaciju iz klasične literature, Nikola je priložio još jedan svoj detalj projektu u pripremi, izložbi koja će se zvati 'Iskra u našim očima'. Oko izbora kustosice kojoj će biti ponuđeno otvoriti tu nesumnjivu svečanost uopće ne postoji dvojba.

 

Upoznaju li pisci ikada svojeg savršenog čitatelja? Govore li on ili ona uopće istim jezikom? Što nam je uopće tekst? Što nam od toga otkriva iskrena poetska poruka pronađena tek nakon pozdrava? Thanx, Virginie - the perfect visitor of the Dialogues exhibition in Poreč 2014.

 

Tijekom trajanja izložbe početnom je postavu Dijaloga dodano nekoliko u međuvremenu ostvarenih radova. Jedan od njih, naslovljen kao 'Prvo i posljednje', nastao je iz potrebe ili pitanja da se izloženom životnom sadržaju doda početak i kraj ili, preciznije, ono prije početka i ono poslije kraja, kao što otvorena i zatvorena zagrada uokviruju trajanje ljudskoga života. Za prolog svemu izloženom izabran je stih iz pjesme 'Strawberry Fields Forever' (1967) - u malo osobnoj verziji kako ga je čulo i sačuvalo dječačko uho - a kao vrlo precizni epitaf mogao bi poslužiti citat iz kratke priče 'Ljubav' Jurija Oleše (1927).

 

 

Patricia, Sebastijan, Stanislav, Sanja, Boris i NIkola na fotografiji Vedrane, objavljenoj uz članak o zatvaranju izložbe Dialogues, u Glasu Istre, 1, kolovoza.

 

Koliko ljepote, bliskosti, sreće, uzbuđenja što smo živi u istome trenutku, prisutnosti svih zajedničkih prostora i vremena koje slobodna zamisao u trenutku susreta pogleda učini stvarnim, mogućim, istinitim... može stati u jedan fotografski kadar?

Ovo je trenutak za ugasiti svjetla, jedno po jedno, izložbe Dijaloga.

Trebam ušutjeti kao što kaže Ponge, kao što piše Ivana Miloš, da ne prljam usta.

Tko je još vidio pisati dok si sretan?

 

Hvala vam svima.