Performans Danijela Žeželja i Stanislava Habjana ostvaren je u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Rovinj, a izveden pred sudionicima i gostima XVII. Dana Antuna Šoljana, tematski posvećenih pjesniku Viktoru Vidi.

Slikanje slike i pisanje pjesme odvijali su se istovremeno, jedno pored drugog. Strofe pjesme nakon ispisivanja bile su brisane, tako da u završnom prizoru uz gotovu sliku ostane posljednja strofa pjesme.  

kao viktor vida jesam
u istome blatu grada izučio školu
samo moj se tin prezivao mindoljević
a wiesnera vidim kao iskru, nikolu

u sjenama pjesnika budilo me sunce
zaslijepljuće, ko da zrcali od mora
čudno mi je sada da nisam znao
tad za vidu, viktora

ista mi čežnja noćni krušćić mijesi
spram zvijezde kakve u svemiru nije
premda nisam kao viktor juga njenog dijete
živim od te slike duže, i sretnije

kao viktor vida neću
ostat preko mora obavijen maštom
a moglo se dogodit lako
u istoj sam dobi ostavio svoj jezik
osjećajuć da moram - zašto?

nisam kao viktor vida
da ime mi je najljepše vokacije vjesnik
da u šetnji s tatom grobljem jednog dana
neki dječak pomisli
ovdje spava pjesnik

(SH, pjesma za VV)