Sudjelovanje na tribini posvećenoj Tinu Ujeviću, uz Tonka Maroevića i Jasena Boku, na poziv Pučkog otvorenog učilišta Rovinj. U okviru izložbe i književno-znanstvenog kolokvija na 20. Danima Antuna Šoljana, 10. travnja 2015. uz dizajn plakata i programa priredbe, predstavljena je i poetska posveta Tinu, 'Sjena i njena slava', ostvarena, u koautorstvu s Klasjom Habjan, s dva autorska proizvoda.

"Puno je ovoga puta trebalo - Tina i o Tinu. Više je stotina trebalo pjesama, čitanih sada redom njihova nastajanja (u opsežnoj knjizi lijepa naslova Dušin šipak, s jednako lijepim pogovorom Tonka Maroevića) da se u jednom trenutku nasluti ideja proizvoda-posvete s kojim bi se mogao izraziti intimni doživljaj Tina Ujevića. A čitajući, kako je raslo divljenje, rasla je i tuga. Neuobičajena stvar, jer ono što zadivljuje, to i nadahnjuje. Ovdje tuga kao da je prevelika. Do granica iza kojih se više, barem u ovom slučaju, i ne može dogoditi ideja.

No ipak, umilostivio se pjesnik. Ili se dogodilo istovremeno: Klasjina fotografija Tinove sjene preko stihova i otvorena pjesma 'Pisma u daljine', čiji je početak: Pripazi: ima još brdo neotvorene pošte! ponudio ideju izrade poštanskog pečata. A posljednji stihovi te pjesme (S povratkom pisama brojni se dvorci ruše... I kažu da postoji sjena: Patnja njina.) prizvali su odmah, slobodnim spojevima misli, nezabilježenu biografsku sliku s kojom završava mladost pjesnikova: Je li mu se vratilo neotvoreno to posljednje pismo djevojci Lusil? Jer, upravo tim srušenim dvorcem započinje njegova životna gradnja, tragična i plemenita, svega onoga što danas, 60 godina poslije smrti, može stati u naslov pjesme Sjena i njena slava... I tako je eto jedna kasna, manje poznata pjesma, izabrana za posebno izdanje male knjižice s devet preklopa, devet kadrova njenih strofa fotografiranih s pridruženom Tinovom sjenom."

(SH, Rovinj, 10.4.)