Foto-instalacija kao autorski komentar izložbe Osobni putnički pribor u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji, 13.11.-31.12.2012.

Iz teksta Jerice Ziherl u katalogu izložbe:

U bijeloj konstrukciji koja drži raširena krila s izloženim fotoportretima oca i sina u otprilike istoj dječačkoj dobi, prepoznajemo transportni tricikl, trokolicu s plitkim sandukom (korištenu već jednom u sklopu ambijenta Dućana metafora, gdje se, krcata perecima, vezala uz pekaru iz slikovnice). Ovdje, s dodanim raširenim krilima te prednjim dijelom odvojenim od tla, podsjećajući na lake snovite konstrukcije prvih letjelica s početka 20. stoljeća, trokolica prizivlje uzlet, postajući modul za putovanje s ovoga svijeta – ali ne tijela, već 'duše za let stvorene' (Tin). Stoga se ova radikalno intimistička varijanta Osobnog putničkog pribora (u kojem fenomen turističkog izleta postaje metaforom za ljudski život – a vrijedi i obratno) može očitati (što bi autoru, koliko ga poznajem, zacijelo odgovaralo) i kao svojevrsni testament, ako ne i manifest: život nije besmisleno putovanje između dviju beskonačnih tama nego smislen krug između dviju vrlo bliskih ako ne i istih točaka; spiralno iskustvo čije su mogućnosti čitanja, jednako kao i pripovijedanja, beskonačno privlačne. U takvoj konstelaciji Stanislavova fotografska instalacija postaje velikim združenim portretom očeva i sinova, materijaliziranom literarnom slikom nad kojom lebdi jasna glasna sastavnica vjernosti. Raširena krila trokolice otvoreni su zagrljaj nevidljiva putnika.