Danijel Žeželj, Hrvoje Đukez i Stanislav Habjan u gradu turizma, sasvim izvan sezone, predstavljaju jedinstvenu domaću kulinarsku recepturu namijenjenu iznenadnom gladnom gostu. Izložba i grafička mapa posveta su i zahvala piscu, povjesničaru umjetnosti i znanstveniku Branku Fučiću. Grafike Danijela Žeželja vežu se uz recepte iz "Gaštronomije grišnoga fra Karla z Dubašnice".
Ovako je lipnja 1996. u uvodu te svoje knjižice napisao Branko Fučić:
Gaštronomija je moja pseudotekstologija.
Ona bi ipak zaslužila uvod koji bi, recimo, mogao glasiti ovako:
U jednom našem starom primorskom glagoljaškom samostanu pronađen je na tavanu, među nepotrebnim knjigama i starudijama, odbačeni stari, glagoljicom pisani rukopis, koji nosi naslov 'Gaštronomija'. Nije ga bilo lako pročitati jer je oštećen vodom koja je prokapavala kroz raspukli žljebac na krovu i jer su ga dobrano nagrizli niševi. Neki listovi tog uvezanog sveska manjkaju a neki su gotovo nečitljivi. Stoga smo mnoga mjesta morali rekonstruirati po smislu. Pitanje je da li smo uvijek uspjeli. Pisao ga je teškom rukom opismenjeni brat laik, samostanski kuhar, kao pouku mlađem bratu, dijaku, kako se koja hrana ima priređivati.
Na fol. 21 v. pročitali smo bilješku koja mu otkriva ime i zavičaj:
"Ovi libar ki se imenuje Gaštronomija pisah ja grišni fra Karlo z Dubašnice ča boje znah i umih. Ki ga štati bude, rec: Ako si živ, Bog ti da sriću i zdravje, ako si mrtav, Bog te pomiluj, i blažena Divica Marija i sveta Marija Mandalena."
Iz poimeničnog zaziva svete Marije Mandalene najvjerojatnije je "Gaštronomija" bila napisana u glagoljaškom samostanu sv. Marije Mandalene u Portu, u Dubašnici, na otoku Krku.
Sudeći po jeziku i karakteristikama glagoljskog kurziva kojim je "Gaštronomija" napisana, a i po prehrambenim artiklima koji se u tekstu spominju (krumpir, bakalar), naš rukopis nije star; negdje je iz XVII ili vjerojatnije iz XVIII stoljeća.
Naše izdanje nije kritično, znanstveno izdanje teksta. Ipak, vjerujemo da će stara glagoljaška receptura i u ovom skromnom obliku dobro doći suvremenom gurmanu.
A ovako su u Opatiji, 21. studenog 2013. svoju izložbu predstavili autori:
Ova izložba, kao i grafička mapa koja se njome predstavlja, naš je razgovor s čovjekom kojega nismo upoznali za njegova života.
Ali od prvog susreta s njegovim riječima i riječima o njemu, Branko Fučić toliko je blizak i naš kao da smo zajedno propješačili i djetinjstvo i mladost, i mora i otoke, i Istru i Trešnjevku.
Pritome je stalno osjećaj da je biti njegovim učenikom, dijakom ili šegrtom… nešto što tek započinje i čemu nema kraja, kao što ga nema ni životu kojega je slavio i kojim njegovo djelo odiše.
Stoga, ova je izložba ujedno i posveta i zahvala - jednom primjernom i poticajnom ljudskom životu, kao i jedinstvenom djelu koje je iz tog življenja proizašlo.
Gospodinu Branku vjerojatno bi zdravica bila draža riječ od posvete i zahvale, pa neka onda ova izložba bude razlogom da nazdravimo zajedno, njemu u čast, svi njegovi suputnici, učenici, čitatelji i prijatelji.
Živjeli!
I bilo nam je lipo. Uz gitare bratje Laginja, prema staroj glagoljaškoj recepturi bakalaj je pripremio dijak grišnoga fra Karla z Dubašnice - Boris Greiner z Volovčice..
Izložba je ujedno bila predstavljanje novog proizvoda u riznici Dućana metafora - grafičke mape Ako znenada pride kruto lačan gost. O kojoj pojedinosti - pod rubrikom grafike.
