27. svibnja 1983.- 27. svibnja 2003.

”Greiner i Kropilak su dva lunatika sinhronih snova. Otud taj njihopv plesni korak bez zadanog ritma i ovisnosti o gravcitaciji. Kreću se naprijed-natrag, visoko ili niže, već prema nepredvidivim udarima fantazije koja ih usmjerava; uvijek više u zraku nego po tlu. Mada ih pokreće čežnja, njihova lica ne pokazuju tugu, niti ih izobličuje interes. Sve što trpe su zaneseni somnabulni osmijeh i različiti odsjaji svjetla predjela kroz koji prolaze.

Podaci kojima se služe u svojim telepatskim razgovorima sadrže preciznost, pretencioznost, prepoznatljivu povijest, običaje, oblike i osobe domaćeg zemaljskog okoliša. No, u nedužno posesivnoj upotrebi Greinera i Kropilaka ti podacxi i likovi postaju bezopasni i primjenjivi za lunarni hod pri kojem su moguće lagane i stalne zamjene i kombinacije. Tako, drsko i nezakonito, poput pijanog para Brownovih čestica, ali i graciozno, prezirući napor, Greiner i Kropilak putuju mjesečevom sferom, neprestano se preoblačeći.

Teško će ih prepoznati i pratiti oni koji su navikli na izvjesnost kuće i svakodnevni trud kojim se zaslužuje tragična nepokretnost lica, ujednačenost pokreta. Oni, međutim, koji su primjetili tu fluidnu predstavu neka im požele što kasnije buđenje; ili barem što mekše ateriranje.”

ANTUN MARAČIĆ, SL, 1985.