Jednom sam se probudio u Dućanu metafora. Pretpostavljam da je bio san jer mu se kraja ne sjećam, pa možda još uvijek i traje taj san. Bio sam jako mali, nesrazmjerno sitan prema predmetima i bijel kao mlinski miš, ali bio sam vrlo uzbuđen i sretan u trenutku buđenja u tom prostoru koji je po svemu odgovarao najljepšem što sam uopće mogao zamisliti. Sjedio sam visoko iznad poda, na rubu, zamislite, pisaćeg stola za totalni nogomet! Predamnom se, osunčan svjetiljkom kao vedra dolina, ispružio kalendar čuda na kojemu su pisale sve same zanimljivosti, kao krave su krave, mali kolebljivi oblak a zakrili veliki gusti Mjesec, prstiju na rukama je više od devet a manje od jedanaest - i sve tome slično, a u vitrini na zidu odmah sam vidio nešto od čega mi je zalupalo srce: bijelog Fićeka, pravog, ali malog, ko stvorenog za mene - i to novog novcatog! A na njemu, na krovu mu - ogromna Bajadera!... Bio sam miran i dobar i samo sam sjedio, bojao sam se pomaknuti da nešto ne promijenim ili ako sanjam da se ne probudim. Sada sam znao kako su se osjećali Krcko i Malecki izgubljeni u Začaranom šumarku, kad im je s onog kamiona punog igračaka ispala pred noge mala šarena kutija - i to baš kad su spašavali glave od gladnih lisica koje su trčale za njima - i ta se kutija raspala i pred njima se stvorio autić, mali plavi kabrioletić, i oni se uopće nisu imali vremena čuditi nego su samo skočili u njega, kresnuli motor i frrrrrrrrr! - zauvijek van iz crne šume i ravno na more... I tako sam sjedio tih i bijel usred noći usred grada, u lijepoj velikoj galeriji do vrha ispunjenoj nepostojećim predmetima, neispisanim knjigama, neobičnim stripovima - i ništa mi nije falilo i ništa nije bilo viška i ništa nisam drugo želio nego samo da to sve traje i da ostane i da bude ovdje zajedno samnom i kad se idući put probudim.

(7/12/2013. Intervencija na fotografiji Davor Mindoljević)

 

Ista slika ujutro: dio postava Dućana metafora u HDD galeriji, Zagreb, listopad 2012. 

Slatki prilog Borisa Cvjetanovića Dućanu metafora u HDD-u, 10/2012. 

Crni i bijeli lik na isto takvoj ploči. Igra, dijalog, ljubav, dvoboj - bilo što može započeti. Ili ništa, kao što se dogodilo u tekstu Priče za Davora Mindoljevića. Situacija je dio instalacije izložene u HDD galeriji te potom u Puli, na Festivalu knjiga i autora 2012. 

Načitani križanac kao pomični čuvar stabilnosti knjiga. Slikovnica za pjesnike i djecu na dizajnerskoj polici za sve uzraste čitatelja. 

Biblioteka Rewritable Classics dio je brodske ponude za pisanje - ili darovanje piscima i onima koji će to tek postati. 

Slikovnica kao vodič za razumijevanje ambijenta. I ambijent oko nje kao njen tumač i zagovaratelj. 

Uteg za rukopise kao neizostavan spisateljski pribor, ne samo u vjetrovitim krajevima. 

Dio postava Dućana metafora u Laubi, 2/2012. 

Upozorenje: količina izložaka na centimetru kvadratnom, skupa sa sadržajem koje nose, kod nekih duša može na trenutak izazvati vrtoglavicu. 

Zgodan štambilj umjesto uobičajene naljepnice na avionskoj koverti može biti poticajem da se malo javimo nekom bližnjem u Australiji ili Trnskom. 

Kožna jakna povijesno vezana uz naslove kao Nemoguća varijanta, Krivo srastanje i Final Conflict pripada, uz Kacigu od Manche, skupljim metaforama iz ponude slikovnice. 

Evo kravica po mjeri bijelog mlinskog miša s vrha ovog stupca. Ako ih i nije primjetio u trenutku buđenja, sada već jest. Samo se osvrni - sveprisutni svijet. Kaže mu prosinac Kalendara čuda. 

Postoje naravno i izlošci nerazmjenjivi za novac, zlato, zemlju, pa ni umjetnine velikih majstora. 

Ako ste ikada vidjeli ljepšu etiketu za maslinovo ulje, javite nam. Ako biste je voljeli otkupiti - recimo razmjenom za određenu godišnju količinu sadržaja (imate maslinik, naravno), također se javite. 

Detalj koji posredno upućuje na blagodati neimanja pojma o tome koliko je sati, kao i na korisnost čitanja Bohumila Hrabala. 

Dućan kao mjesto otkrivanja sličnosti. Foto-album Van Harms ostvaren je u razmjeni dnevnih poruka s Davorom Mindoljevićem. Lauba/HDD, 2012. 

Mjesto performansa, improvizacije i dokumentacije. Farewell Bob, HDD, 12/2012. 

Središnji radni stol dočasnika palube. Kolekcija jedinstvenih ex-librisa kao dio ponude Dućana. 

Autoriziranje koverti i paketa s metaforama neovisno o formatu. Dok nema gužve, vježba se. 

Oblikovanje i izvedba kao dio svakodnevice na brodu ili kopnu. Bez etikete Demona pustolovine nema pustolovine. 

Dućan kao mjesto dorade i autorizacije proizvoda. Izrada majice s Crvenim Peristilom Petru Sarjanoviću, Lauba, 2/2012. 

Dućan kao čitaonica za velike i male, HDD, 10/2012. 

Pridruženje darovanih metafora postavu; kamen s Brusnika i kamen s Palagruže nalaze mjesto pored grafičke 'facende' otoka Visa. HDD, 11/2012. 

Postav u renesansnoj palači Zuccato u Poreču prizvao je i posjetitelje iz dubine ogledala. U drugom planu, slikarica Briggite Brand lista mapu crteža Klasje Habjan, 9/2012. 

Svaki od postava Dućana ima instalaciju-posvetu. U Poreču - Slova na dar Branku Fučiću. 

Osmijesi i oči petorice mladih Žuljanaca dio su svjetlosti butige metafora di god joj se vezao brod. 

Žlica mora, detalj s palube metafora u Laubi, 2/2012. More je svakodnevno dodavano kvarnersko, a žlica je paška, sa Sakarate, Gaudića Škunce. Ova mala instalacija ustvari je četvrta hrvatska solana. 

Ova se naplavina, dopremljena s Paga u Zagreb, vratila u more kao predomišljeni sisavac na zidu HDD Galerije, 10/2012. 

I nije da nije bio posjećen moj dućan. O njemu se pričalo. 

E to je pitanje zbog kojega vrijedi pričekati slijedeći Dućan metafora. 

Dragi posjetitelju ove stranice, ti sada već znaš kakve je boje brodski miš, barem u svom vlastitom snu.